Jelena Hrvoj | Maša Kolanović: „Poštovani kukci i druge jezive priče“

„Poštovani kukci i druge jezive priče“ Maše Kolanović ovogodišnji je pobjednik nagrade Europske unije za književnost. Bez imalo suzdržavanja mogu reći – s punim pravom. Iako je ovo prvo djelo hrvatske književnice s kojim se susrećem, ne mogu osporiti da se kvaliteta njezina stvaralaštva odavno spominje u krugovima čitatelja i kolega književnika podjednako. 

„Poštovani kukci i ostale jezive priče“ briljantno ispisano prozno djelo u kratkim pričama kroz koje promatramo ogoljenu svakodnevicu običnih smrtnika u besmrtnom obliku. Nekoliko se motiva proteže i naizgled spaja nespojive tekstove. Smrtnost, prolaznost vremena i svijeta, ljudskost u svim svojim najgorim i najranjivijim oblicima. I kukci. Upravo nam to Maša Kolanović pokazuje u „Poštovanim kukcima“, tu ljudskost i neljudskost s kojom se tako lako poistovjetiti. I nikako se ne smije zanemariti činjenica da je ova zbirka svojevrsna posveta „Preobražaju“ Franza Kafke.

Naša svakodnevica i tek fragmenti trenutaka uhvaćeni iza metafore krhkih kukaca glavni su lajt-motiv ovog djela. Maša Kolanović vješto se bavi modernom problematikom, od gubitka tradicije u korist profita, preko robovlasničkog odnosa između čovjeka, mobitela i posrednika, preko odrastanja bez majke, izbjeglica, kapitalizma, nacionalizma, poštovanih kukaca… Mašin um donosi nam jezive metamorfoze običnog, premorenog čovjeka.

Stilski, Kolanović piše odvažno i čitko. Bez pretjeranog, kićenog i nametnutog. Moderno, a opet svevremenski. Dvanaest kratkih priča u vama će probuditi razne osjećaje, mahom snažne.  Posebno su me se dojmile upravo te nefiltrirane emocije i međuljudski odnosi. I kao da se u svakoj priči krije netko od nas. Maša Kolanović prodrla je tu barijeru, ogolila nas i u ruke nam postavila svojevrsno zrcalo u obliku slova na papiru. Teško je nakon čitanja ovog osebujnog djela ne zapitati se koliki je istinski zamah konzumerizma u društvu koje si često ne može dozvoliti podilaziti potrošačkoj kulturi kapitalističkog sistema. Slojevit je to i veoma kompleksan prikaz društva u kojem živimo i čijem pritisku i sami podliježemo. 

Dakako, cijelo se djelo može pročitati u dahu, no tada, po mojem mišljenju, postaje zasitno. Voljela bi ga opisati kao savršen obrok s dvanaest sljedova u kojemu vam poslužitelj sugerira da nakon svakog gurmanskog doživljaja predahnete, uzmete trenutak i upijete ono što ste upravo konzumirali. 

Ono što je zanimljivo napomenuti je činjenica da kroz ovu knjigu promatramo Hrvatsku kakva je danas. Promatramo mentalitet i napredak, kako pojedinaca, tako i okoline na nimalo glorificiran način. Tehnološko porobljavanje, iskvarene vrijednosti, nepodobnost u društvu koje još jednim djelom živi i gleda kroz mračne okove minulih vremena.  „Poštovani kukci“ prikazuju cijelu paletu onoga što nam je znano i na što smo možda u cijelom košmaru svakodnevice otupjeli. Konzumerizacija, očekivanja okoline naspram pojedinca, osobne refleksije, sve ono što nas naposljetku svodi na samu činjenicu da uistinu nismo mnogo dalje od poštovanih nam kukaca koji bezglavo gmižu kroz živote. Ova moderna hrvatska zbirka priča dašak je osvježenja na književnoj sceni i donosi nam jednu novu stilsku eru koja pomiče granice poslijeratne književnosti. „Tranzicijska gotika“, kako je naziva književna kritika, uistinu vam donosi savršen sklad tamnog, ali i ljudskog. 

Svatko tko će uhvatiti ovaj jedinstveno djelo u ruke zasigurno neće pogriješiti. Ono svakako zaslužuje svu pažnju ovoga svijeta.

Objavljeno u suradnji s European Union Prize for Literature