Prsnem ko staklo u tisuću komada
Al' krijem to vješto i skupljam u tišini
Krhotine oštre svakog svog pada
I zadržim nemir od svjetla daleko
U zapećak taman tiho ga zbijem
U oku kad javi se sjetno i meko
Odmah u osmijeh sitan ga skrijem
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.