Kad neko odlazi, on mora svoj šešir
sa školjkama, koje je ljetos skupio, u more da baci
i da pođe sa kosom koja vijori,
on mora sto, koji je svojoj ljubavi
postavio, u more da strmoglavi,
mora vino,
koje je ostalo u čaši, u more istresti,
mora ribama dati svoj hljeb
i jednu kap krvi da pomiješa u more,
on mora svoj nož kroz valove vješto da gura
i svoju cipelu da potopi,
srce, sidro i krst,
i da pođe sa kosom koja vijori!
Onda će opet da dođe.
Kada?
Ne pitaj.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.