Oleg Antonić | Hladno vino

skućimo se noćas
kliznimo gdje mlazom liju muze

mahovina nakapnice pjeva
i zatrave suze
iz vrelih dubina
dok je nama  
hladnog
vina

ne vjeruj mi ništa
ne lažem ti
nije mi se snilo
ne vjeruj mi
ovdje tek je slovo
raspareno krilo
prisilna tišina
saznaj čašom
hladnog vina

užagrene čežnje koži
tamne mrlje množe
baklje hrane
urnu
um proguta
više no što može
i zebe ga suština
proplamsaja hladnog vina

nazdravimo mladi
blagoslovu slušanja u svijetu

kucnimo se
liznimo si rosu
u podrumu sunca
gdje drijema taština
zalihe su hladnog vina

zvuk u oku

staklovina

* Blagodareći Arsenu Dediću; s mislima u „Lošem vinu“ skladatelja Gorana Bregovića.