Nećete mi vjerovati: sjedila sam na šumskom prijestolju, u prolistaloj bilogorskoj šumi, slušala ptice, gledala mlade, prelijepe konje i mlade ljude, slušala glazbu KUD-a iz Velikog Trojstva, jela najbolji gulaš od divljači, pila vino i upoznala krasnu obitelj Gorana Đurđevića u njegovoj autohtonoj ROMSKOJ KUĆI, gdje se na tradicijski način, umivanjem u vodi punoj cvjetnih latica, blagoslovom konja i zajedničkim blagovanjem, proslavljao ĐURĐEVDAN.
Za lutalačka plemena, taj dolazak proljeća i toplih dana imao je obredno značenje. Veselje, udaje, ženidbe i novi životni planovi, vezani su uz taj događaj. Dio tradicije Roma Lovara, lijepih i darovitih ljudi, osjetio se i danas, u vrlo sadržajnom predstavljanju imanja i običaja, te nenadmašnoj gostoljubivosti. Sjetila sam se Papusze, Uhlikove antologije, Antićevog "Garavog sokaka", prijateljice Adalete, i svih lijepih doživljaja, vezanih uz ovaj narod. Da, i one pjesme: "Oj, Bandaro, čuvena po glasu, idi prodaj kuću i avliju, pa me vadi iz ove robije. Robija je sva od sitna lanca. Nihje, bre, što je sitan, nego što je hladan..."
Srećom, ta su vremena prošla i Romima drugo sunce sja, naročito nad Bilogorom. A mi ćemo se Goranu i njegovoj obitelji u ROMSKOJ KUĆI sigurno vratiti, vrlo skoro.
Hvala na divnom doživljaju!
ROMSKI ĐURĐEVDAN, 2.
HOMANO KHER /ROMSKA KUĆA, Maglenča 31, Veliko Trojstvo, Hrvatska.
Prekrasan dan, dan za pamćenje! Kao i oni Antićevi stihovi, koje ne zaboravljam nikada: "Kiša pada, napolju je hladno, mali Mita pred kafanu plače: JA NE MOGU KAKO DRUGI HOĆE, JER JA NEĆU NI KAKO JA HOĆU!"
Đurđevići, moji susjedi s druge strane Bilogore! Mašem vam oduševljeno!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.