Superiornost doživljavanja i izražavanja Biljane Kovačević

Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Na Virovitičkim umjetničkim večerima u kafiću Cug publici se prošle subote (7.travnja.2018.) predstavila Biljana Mandić Kovačević, svestrana umjetnica koja piše poeziju i prozu, a bavi se i pjevanjem i fotografijom. Poezija Biljane Kovačević bilježi trenutke koji se u bezbroj asocijativnih smjerova šire u raskošne doživljaje, povezujući strepnje, slutnje i dojmove, koji ipak nikad ne prelaze granicu prema hedonizmu.

Pjesnikinja nas upoznaje s osjećajima koji ostaju proživljeni, ali i nadživljeni, više u iščekivanju sljedeće senzacije nego u predavanju trenutnoj. Sveobuhvatni slobodni stih Biljane Kovačević često je narativni, na granici s prozom, ali pritom zadržava poetske osobine u intenzitetu doživljaja i u svježini opisa. Stoga u njezinoj pjesmi iznenađujuće bljesne cvjetić usput primijećen u urbanom okruženju, ali i kadar iz filmskog hita ili pak odjekne snažan rock refren koji je dozvan iz prošlosti kako bi potcrtao doživljaj u sadašnjosti.

Biljana Mandić Kovačević kao gimnazijalka je pjevala u Hrvatskom pjevačkom društvu Rodoljub, a kao studentica bila je članica nagrađivane redakcije časopisa Zoon Politikon, lista studenata Fakulteta političkih nauka. Danas, trideset godina poslije, jednako mladenački snalazi se u multimedijskom obilju mogućnosti kreativnog izražavanja i time se pridružuje valu suvremenih umjetnika koji - upravo renesansno, kako to kaže pjesnik-inženjer Zrinko Šimunić - demonstriraju svoju superiornost doživljavanja i izražavanja na više područja. Biljana Mandić Kovačević svoje talente otkrivene još u gimnazijskim danima nije zapustila već ih je brižno njegovala i time učinila još sjajnijima.

Okupljanja u Cugu afirmiraju se virovitički pjesnici i umjetnici, koji su čak poznatiji izvan Virovitice nego svojim sugrađanima. Ljiljana Kovačević je jedna od njih, a među njima su Marina Mađarević te Vlasta i Igor Golub. Na svoja umjetnička druženja Virovitičani pozivaju i umjetnike iz drugih centara, pa su tako na Virovitičkim umjetničkim večerima već gostovali multimedijski umjetnik Žarko Jovanovski, Lili Dimova sa makedonskom poezijom i Siniša Matasović sa Stihovnicom Siska. Organizator Virovitičkih umjetničkih večeri je udruga FRiKK, a voditelj je Robert Roklicer.

Biljana Mandić Kovačević

Nespaljeni mostovi

Nisam ni slutio nekad koliko ću biti jednom (sada)

Zahvalan samom sebi što te pustio nisam

Što se tebe ne odrekoh lako kao neke kave s prijateljem koji to nije

I što ću potiho, još uvijek u sebi osluškivati svoje srce kako se smije

Kao da kaže, evo i moje vrijeme dolazi

A sve drugo što si smatrao vrijednim polako prolazi

Nije da je sve bilo baš tako loše

Mnogo se trenutaka za pamćenje u životnu rijeku slilo

No neki ostaju zaboravljeni kao da ih nikada nije ni bilo

Skupljamo polako svaki dan života svoga mnogo vreća i još više od toga

Kao hrčak skupljamo stvari i životne trenutke

No, samo jedan trenutak amnezije pokopa sve njih u preduboke vrutke

Iz kojih se više nikada neće dići niti zaživjeti u našoj svijesti

I bit će kao da smo ih sve dali pomesti

U jednu lopaticu stanu sve naše muke i ono što one nisu bile

No zastave našeg razuma više se nisu vile

I onda se pitaš što ti ostane na kraju?

Glava je bez razuma luda, i misao k'o misao samo vrluda

A srce k'o srce, ono nastavlja da kuca i još bolje

Kad se dva u jedno spoje

I kad ga izvadi kirurška ruka, ono i dalje neko vrijeme lupa

I moram ti priznati srce, da se ponosim time

Što te nisam zatajio i što sam oslobodio te od sibirske zime

Hvala mi! Što se bar jednom zauzeh za sebe tako

Iako svi gromore da mi neće biti lako

Jer tko još u ljubav vjeruje dok je sve prepuno guza golih

I tko razumije zašto se cijeli život za tebe molih!

Nestalo je zlata, sada me samo srebro krasi

I moje krotke sasvim još bijele lasi

I netko mi reče:“Prljavi život teže je oprati od prljavog suđa

I zato budi svoja i nikada nemoj biti tuđa..tuđa!!!!“

biLJana