iz neke potrebe
kako bi sebi opravdala
potrošeno vrijeme
misleći na tebe.
Na tebe koji ionako
ovo nećeš ni pročitati
i nećeš se ni upitati
zbog čega sve to,
zašto uzalud trošim
i olovku i papir.
Pišem zbog onih
koji će ipak
pronaći vrijeme
i pročitati između redaka
a možda će se
i oni pronaći
u nekom retku
gdje se tuga pretaće
u melankoliju
i gdje još postoji nada
da će prestati bol
nastala zbog
loše procjene
jednog osmijeha.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.