Alijana: * * *

U kavezu,
sa staklima na otvaranje
moje tijelo spava
dok gledam oblake iznad nebodera,
antene i golubove.
Nebo kao košmar,
i ja,
tako ljudska.
Vidim samocu,
svetu,
u vrhovima svojih prstiju.
Podne u zvonicima tišine.
Grijeh svoj nosim kao naramak crvenih makova
usred zime.