Agramerski uskršnji zec

Bilo je rano Uskrsno jutro.Zagreb je još duboko spal. Iz Črnomerca prema Jelačić placu najdužom agramerskom vulicom skakutal je mali zeko. Još ni tramvaji nisu počeli voziti a on je dugim koracima žuril i z vuhima osluškival jel ga netko morti prati. Ilica je bila mirna,nigdje ni žive duše. Iako je bil mlad ipak je moral na Iličkome placu malo predahnuti i polizati umorne šapice. Nastavil je svoj put,ali je usporil tempo kak bi sačuval snagu za uspon na Kaptol breg. Na Jelačić placu poklonil se Banu, z vuhima ga pozdravil i čez Harmicu nastavil dalje veselo skakutati. Na Dolcu si je zel malo cajta za rani fruštuk. Naime, vu jednome vuglu opazil je dva tri lista mladoga zelja, ponjušil kak da provjerava da nisu morti genetsko modificirani pa kad se uvjeril da su listeki zelja zrasli negdje vu Prigorju počel ih slasno jesti. Bili su mu ukusniji od kuhanih jajci i rolšunke koje buju za koju vuru vrijedne bake i mame nosile na blagoslov.

Pošto se dobro najel veselo je odskakutal do velike Uskrsne pisanice ispred Katedrale i tu se pritajil čekajući prve ranojutarnje vjernike kojima bu mašuč dugim vuhima čestital i zaželjel sretan Uskrs.