utorak, 29. ožujka 2016.

Teja Branković: Starac i more

STARAC I MORE

Možda,jednoga dana,
kad mnogo godina prođe,
kad počnu da salijeću te sjećanja,
možda,tad, u snove ti dođem.
Kad umoriš se od lutanja
kad pojave ti se prve bore,
možda,tad, sjetiš se,
ti bio si mornar, a ja more.
Možda se sjetiš,da si volio
da ploviš morem u kojem talasa nema,
možda, neka stara slika ili stih,
podsjeti te da postojala je jedna žena.
Žena, koja je bila tvoje more
i dopuštala ti da mirno ploviš,
trudila se koliko je mogla i znala,
da jednom i ti nju zavoliš.
A ti si želio talase,
koji će te odvesti nekud daleko,
vjerovao si,tamo negdje u daljini
da čeka te bolji neko.
Možda, jednom,kad život prođe,
kad ti lice išaraju bore,
znat ćeš, da si postao starac,
a ja sam ostala tvoje more.


Teja Branković: Starac i more - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Nema komentara :

Objavi komentar