Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 21. travnja 2024.

Marija Karácsonyi | Obiteljski susret

Stanislav

Nisko sunce tuče mi u oči. Ruke su mi se zalijepile za volan, a majica za torzo. Kiselina mi skuplja usnice. Glava će mi se rasprsnuti. Čaša vina popravila bi stvar. Žila pored lijevog oka pulsira i povlači mi kapak. Ne vidim dobro cestu. Nema ni središnje crte, a ni stupića sa strane. Znam da sam pred oštrom okukom i strmim spustom, no moram to odvoziti gotovo napamet. Auto se zatrese kad kotač slučajno zahvati bankinu. Prašina zabijeli staklo retrovizora. Sve mi je mutno. Što se to uopće maloprije dogodilo?

Poslovni ručak i razgovor s Markom o prelasku k njima prošao je odlično. Manje gnjavaže, a veća plaća. Konačno ću se riješiti one balavurdije i njihovih roditelja, natezanja s ocjenama i disciplinom. Nije to posao za ozbiljnog muškarca. Zalili smo dogovor s nekoliko boca žlahtine. Sve ružno isprano je kiselkastom tekućinom. No osjećaj zadovoljstva kratko je trajao. One dvije žene potpuno su me izludile. Ne znam koja više i gore. Zapravo znam, ali to je potpuno nevažno. Izbacila me je iz svog života minutu nakon što je ušla u moj. Kažu da čovjeku pred smrt pred očima preleti cijeli život. Moj je meni maloprije preletio, a mislim da ne umirem. Potpuno sam zdrav. U zdravlje u glavi počeo sam sumnjati.

Aleksandra Načinović | Susret

Tarot karte najavljuju susret sa mladićem crne kose
Uniforma, liječnik ili poštar
Uz šalicu čaja ustiju punih suhog kolača
Kimam glavom i mislim
Račune mi nosi bucmasta poštarica na biciklu,
Proćelavog neurologa vidjet ću u petak
Ma srest ćeš nekog
Na putu prema gradu u rano popodne
Kad su fasade na kućama crvene od sunca
A kolone automobila se poput srebrne zmije polako
Penju prema San Salvatoreu
Zauzeti stol s pogledom na auspuhe i čekati
Da prođe Luka, užica dva franka i dijeli ih u parku preko puta
Gdje narkomani i penzioneri
Hlade se na klupi ispod divljeg kestena.

Eda Budić | Kule ot soli

Kule ča hi zidan sat su sve ot soli
nanke jena ni ot te trde grote
more će hi zrušit z valon prve plime
a ja stešo zidan i jopet i jopet!

Najbolje prontievan pofat da ne rabi:
nikat se ne zna kat će dragi prit.
Kat budu na vrati neka me ne najdu
da in nisan bila punjava i štit.

Prsti su pomalo gobasti i trdi.
Ne porta! Ja jopet zalivan i sadin.
Čekan svoji ljudi z staremi mižoli
ki moru povedat sve ono ča rabin.

Vetar će dorivat brod z punemi jedri.
Sunce će pozlatit boki vele barke 
Raskrgat će blaga od bielega svieta
sve će rane bit skrite puli njedri.

Veselit ćemo se,stiskat i kantat
povedat si štorije od zlatne sirene
zvadit ću ono ča san zdavni skrila
a za pikulece neću baciljat.

stešo - svejedno
prontievan - pripremam
pofat - usprkos tome
gobasti - grbavi
porta - smeta
mižol - čaša
pikulece - sitnice
baciljat - mariti
dorivat - dogurati