Željko Bajza | Bog poniznih

 

Ov svet je sena i megla

zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom

i duh božji lebdil je nad vodama.

Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć

i reče neka proklija zemlja zelenilem,

plodite se i množite napunite zemlju i sebe ju podložite.

Na svoju sliku stvori Bog človeka

kronika navek počinje od prvoga doba ovoga sveta.

“Adam i Eva najprva človeka beste stvorena”.

Nemojte se uzoholiti, jer Bog zlo od nas odnosi

zakone je dao svojima.

Bože udostoj se smilovati i ulij nam smionosti.

Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom  njihovom

Bog komu je mrska nepravda

njegova snaga nije vu mnoštvu niti moć njegova vu silnicama

nego je on Bog poniznih, pomoćnik malenih,

potporanj slabih, vutočište napuštenih

spasitelj očajnih.

Jelena Hrvoj | Dan kad je potonula Venecija

Toga su dana i ptice letjele drugačije. Mahnito. Ne kao u filmovima koje smo gledali kao djeca. Izgledale su poput dronjaka nošenih vjetrom; onako besciljne i tihe. A nije im bilo vrijeme selidbe, jer selice su otišle. 

Dvije su mačke, pretile i site, ljudskom rukom nahranjene, ležale na toplome betonu. Kao da su trbusima hvatale ono malo što je ostalo od ljeta, sada babljeg. Još malo i one će potražiti utjehu pored peći i žarom posutih cjepanica. Ali sada, tu podno ovog čudnog neba, jednim lijenim okom zanemaruju svoju prirodu. Tek promatraju ptice u njihovom čudnom kovitlanju. 

Rekli su da je potonula Venecija. Da su se trupci smrskali poput pijeska, a njihove se duše vratile na Velebit odakle su otete. Govori se da nitko ne žali osim golubova. A i njima je dojadila kaljuža ispod gondola. Što ako ne lažu? Hoće li se karneval razliti ostatkom svijeta? Hoćemo li svi sada dovijeka nositi maske ulicama, čije se kaljuže prolijevaju samo za bujnih kiša? Ako je istina, uistinu istina, hoćemo li se znati služiti gondolama? 

Lovro Katana | Percy Bysshe Shelley: Mutability - Nestalnost

P.B. Shelley

 

Mutability

 

I.

We are as clouds that veil the midnight moon;

    How restlessly they speed and gleam and quiver,

Streaking the darkness radiantly! yet soon

Night closes round, and they are lost for ever:—

 

II.

Or like forgotten lyres whose dissonant strings

    Give various response to each varying blast,

To whose frail frame no second motion brings

    One mood or modulation like the last.

 

III.

We rest—a dream  has power to poison sleep;

    We rise—one wandering thought pollutes the day;

We feel, conceive or reason, laugh or weep,

Embrace fond woe, or cast our cares away:—

 

IV.

It is the same!—For, be it joy or sorrow,

    The path of its departure still is free;

Man's yesterday may ne'er be like his morrow;

    Nought may endure but Mutability.

 

 

 

Nestalnost

 

Nalik oblačju smo što zastire mjesečinu;

   Nestalno li promiče, treperavo i sjajno;

Uskoro, probijajući blistajuću tminu,

   Kako noć pristiže, izgubljeno je trajno: -

 

Il nalik starim lirama, što zvuk im neskladan

   Različite daje zanavijek trzaje, -

Lirama gdje tankog obličja glas nijedan

   Ugođaj il prijelaz nalik zadnjemu ne daje.

 

Sni imaju snagu zatrovati sneno. Snimo.

   Dižemo se.  – Misao propala iskvari dan.

Osjećamo, plačemo, smijemo se, mislimo,

   Stranom guramo brige, grlimo jecaj i san.

 

Isto je! – O sreći ili patnji zborimo

   Ponor uvijek prisutan je nezadrživosti;

O čovječjem sutra nikad jutro ne tvorimo;

   Ništa opstati neće osim nestalnosti.