Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom William Blake. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom William Blake. Prikaži sve postove

subota, 17. listopada 2020.

Lovro Katana | Vrt ljubavi - William Blake: The Garden of Love

 

William Blake: 

The Garden of Love


I went to the Garden of Love,

And saw what I never had seen:

A Chapel was built in the midst,

Where I used to play on the green.


And the gates of this Chapel were shut,

And ʺThou shalt notʺ writ over the door;

So I turnʹd to the Garden of Love

That so many sweet flowers bore;


And I saw it was filled with graves,

And tomb-stones where flowers should be;

And Priests in black gowns were walking their rounds,

And binding with briars my joys & desires.


_____________________________________________

*Preneseno iz knjige William Blake: Complete writings, izdavač: Oxford University press


Vrt ljubavi


Pošao sam Vrtu ljubavi

I ugledao neviđeno:

Kapelu usred zelenila

Što stoji gdje nekad igrah se.


Dveri kapele zatvorena

Bila su: „Nesmiješ ući“ preko 

Vrata pisalo je; okrenuh se

Stoga vrtu ljubavi u cvatu.


Ugledah mnoštvo grobova

Bez cvijeća što opustjelo stoje,

Svećenike gdje stazom im kruže

I u trnje čeznuća mi vežu.


petak, 12. kolovoza 2016.

William Blake | Ljetu



Ti, što kroz naše prolaziš doline,
Obuzdaj svoje bijesne konje, smiri
Iz nozdrva im plamen! ti, o Ljeto,
Dizalo tu si često zlatni šator
I spavalo pod hrašćem, dok ti uda
Gledasmo žarka mi i cvjetnu kosu.


U najdubljem smo hladu slušat znali
Tvoj glas, dok podne vozi svoja kola
Ognjena preko nebesa; uz vrela
Sjedni, u vlažne doline nam, pokraj
Obale bistre rijeke, baci svoje
Svilene halje i potrči u nju:
Doline naše vole žarko Ljeto.

Slavan je naših barda strune zvon,
Mladići su nam jači od južnjaka,
Djevojke ljepše u svom čilom plesu;
Imamo vedra glazbala i pjesme,
Jeke i vode čiste kao nebo,
I lovor-vijence protiv sparne žege.

William Blake | Jeseni



https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13901423_279196512450553_114206615157228638_n.jpg?oh=9e683131ec664d70d23c5a61283d2e3d&oe=5855A165

Jeseni teškog voća, puna mrlja
Od krvi grožđa, nemoj proć' već sjedni
Pod naš sjenovit krov; tu počinut ćeš
I zapjevat uz moju novu frulu;
Najljepše tebi plesat djevojke će!
Voća i cvijeća zapoj strašni pjev.

"Pupoljak suncu otvara ljepote 
Svoje i ljubav prožima mu vene;
Cvjetovi vise oko čela jutra,
Cvatu niz blistav obraz čedne noći
Dok bujno Ljeto pjevuši a laki
Oblaci cvijećem posiplju mu glavu.

Duhove zraka hrani osmijeh voća, 
A radost lebdi oko vrta, krila
Lakih, il' sjedeć' na stablima pjeva."
Tako je Jesen pjevala kad sjede;
Diže se tad i ode preko tmurnih
Brda, al' zlatni ostavi nam teret.

William Blake | Kamenčić i glina


https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13962651_279195129117358_1001939818619825543_n.jpg?oh=ea4310e6cdec68d3a90214fcf245b6ef&oe=58191E0ALjubav za sebe ne brine
Što njoj godi, to ne radi;
Drugom predat će miline
Usred Pakla Nebo gradi.

To zapjeva grumen gline
Što kopitom gazi stoka;
Ali pjesma druga sine
Kamenčiću kraj potoka.

Ljubav samo za se mari
Voli kad je drugi treba
Da uz svoje veze čari
Trun je Pakla usred Neba.     

_________________________

(London, 28. studenog 1757. - London, 12. kolovoza 1827.), engleski književnik, slikar i grafičar.