Valentina Vukman Zelić | Nesan

Dok čekam mrak
u goloj usamljenosti
molim te, pomozi mi;
ugasiti strepnju,
usidriti misao,
spustiti horizont,
zatvoriti jedra noći,
pobrati zvijezde,
zaustaviti vrijeme,
presuditi kraju.

Da se po bijelom satenu
rasprše snovi,
što na livadama
u mokrim otkosima venu.

Valentina Vukman Zelić | Za iskorak, kasno

Tvoj glas mi dođe kao odjek
iz potrošenog vremena.
Dok niz rijeku teku
tvoje slane oči,
ja izgubljena u maglama desetljeća
nisam stigla
Pomilovati
tvoju sijedu kosu.

Valentina Vukman Zelić | Konzerviram ljubav

Pod korakom vremena
u plesu tmine cvile ulice,
negdje iza mene.
Prerasla sam
budalasto nadanje,
ostarila za nedosljednost.

Valentina Vukman Zelić | Noćne kiše

Razdvajam se
na vruće i hladno,
uzdrhtalo i smireno.
Razdvajam se od noći,
grumena nebeskog ćilibara,
očiju staklenih poput mjesečeva kamena
na dnu bistrog potoka.

Sonja Smolec | Valentina Vukman Zelić: Usudi se željeti

Valentina Vukman Zelić svakim svojim novim literarnim uratkom dokazuje da je u potpunosti sazrjela kao književnica i pjesnikinja. Priče Usudi se željeti, slike su svakodnevnog života ljudi oko nas, prijatelja, prvog susjeda, pa i nas samih. Kao izvrstan promatrač ljudi, okoline, prirode i ljudskih emocija, Valentina na izuzetno fin način priča svaku pojedinu priču. Spletom okolnosti, niti jedna od njih ne završava klasičnim hepiendom. Iako, na neki način, očito je vidljivo da likovi, iako nesretni, na kraju ipak pronalaze neku svoju osobnu sreću i mir.

Autorica želi čitatelju saopćiti da u životu nema ništa lijepoga, da su to sve spletovi okolnosti koji nas tjeraju da idemo dalje, da prekinemo negdje, svojom voljom ili da stanemo, također po svojoj volji. Kao duboko misaona osoba i svojim likovima daruje takve karakteristike.

Objavljena zbirka priča "Usudi se željeti" Valentine Vukman Zelić

Ovih dana objavljena je prva zbirka kratkih priča dubrovačke pjesnikinje i slikarice Valentine Vukman Zelić „Usudi se željeti“ u izdanju Društva dubrovačkih pisaca.

Valentina Vukman Zelić | Posljednja periska

Između dva otočića obrasla bjelogoričnim tamarisima šareno-ružičastih slanih cvjetova s tisuću sjemenki, na plavo-zelenoj pjeskovitoj livadi prozirnog mora živjela plemenita periska. Opalnosedefasta. Tako su je zvali. Bila je najveća i najatraktivnija školjka u okolici, a i šire. Plemenita periska bila je ujedno i najveći školjkaš Jadranskog mora. 

Plemenita periska
- Pinna nobilis - Wikipedija

Njezini preci, svi od reda plemeniti, živjeli su na sedimentnim dnima. A ona, jedina preostala, uspravna i ponosna, između dva mala otočića, u livadama morske cvjetnice posidonije. Bila je neodoljivo privlačna s prekrasnom hrapavom ljušturom koja je oblikom podsjećala na izduženu haljinu. Ovakva lepršava i trokutasta, tanka i krhka poput obojena stakla, ukrašena mnogim ljuskastim lamelama, bila je tražena. Toliko da su je zbog prekomjernog vađenja u mnogim područjima potpuno uništili. Njene haljine bile su vrlo traženi suvenir. Jednim je dijelom bila crveno-smeđe-sedefasta, ali svi u okolici, pa i šire, čak i na nekim dalekim morima, poznavali su je kao Opalnosedefastu.

Ponosna Opalnosedefasta bila je itekako svjesna svoje raskoši. Već godinama nije čula ni za jednu školjku iste vrste u svojoj okolici, pa čak ni na najudaljenijim pjeskovitim oazama, obraslim posidonijom prepunom malenih prozirnih mjehurića kamo su redovito išli njeni prijatelji u nadi kako će pronaći nekog sličnog i tako pomoći Opalnosedefastoj.