Kolumne

nedjelja, 12. studenoga 2017.

Valentina Vukman Zelić | Za iskorak, kasno




Tvoj glas mi dođe kao odjek
iz potrošenog vremena.
Dok niz rijeku teku
tvoje slane oči,
ja izgubljena u maglama desetljeća
nisam stigla
Pomilovati
tvoju sijedu kosu.
Olakšati
tvoje sijede godine.
Poljubiti
tvoje lice izrezbareno borama.
Dotaknuti te
pogrbljenog u sutonu života.

Iz dana u dan sve tužnijem nebu,
moja ruka miluje večeri na umoru.
Davno,
moj korak zaustavljen je u iskoraku,
ja nanovo stižem gdje stići ne mogu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.