ponedjeljak, 10. rujna 2018.

Igor Petrić | Elektronska poruka


(ili virus nepostojeće bolesti)

Pitanje?
Konstatacija.
Tijek misli
jezična manipulacija.
Usputno nabacivanje riječima
koje donekle imaju veze jedna s drugom,
bez obzira na to tko kome
i kada šalje kakvu poruku.
Kakvo pitanje! Kakav odgovor!
Značenje,
može značiti bilo što
za mene,
za tebe,
za nas
i nije bitno kojim redoslijedom poruke dolaze,
nije bitno ako kasne ili su već pročitane.

Pitanje je to na kojem ću još neko vrijeme raditi.
Ako treba i dva puta ih pročitati.
Pokušat ću ih prevesti na klingonski
i baciti u zečju rupu
pa nek' se snađu umotvori u Wonderlandu.

Pitanje imam li vremena?
Pitanje hoću li odustati na kraju dana
kad svjetla zatitrat će mrakom
i granična policija mahnut će zastavom.

Možda ću još jednom razmisliti,
nepotrebno izbrisati,
zatvoriti vrata,
sve prozore kako gamad ne bi ušla
i ptice i šišmiši što ih u predvečerje love.

Granica je ovih dana nestabilna.
Tanka crta između sna i jave
između dobrih i loših namjera.
Između razuma,
između ludila.

Crta kao linija, samo je administrativna
i zato zovem te, iako znam Ti nikad nemaš vremena.
Oprosti ako te zbunjuju sve te riječi,
ako ne razumiješ što njima želim reći.
Zbunjuju i mene, ali neka, već sutra sve ću poruke izbrisati,
sve ću zaboraviti,
čak se ni tebe neću sjećati.

Nema komentara :

Objavi komentar