Kolumne

petak, 30. rujna 2016.

Valentina Vukman Zelić | Noćne kiše


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14390632_1078130165602915_8945981550401221537_n.jpg?oh=6fb60c147e856d7e70fd431255d8add9&oe=5867D534

Razdvajam se
na vruće i hladno,
uzdrhtalo i smireno.
Razdvajam se od noći,
grumena nebeskog ćilibara,
očiju staklenih poput mjesečeva kamena
na dnu bistrog potoka.
Tutnje u njima noćne kiše.
Postajem ona
što dahom pomiče rub života
preko zasnježenih otoka,
gdje oblaci prolaznost miluju svojim sjenkama.
Postajem ona
što tumara šumama,
i promatra ptice
i čuje,
pjevušenje sičušnih pčela na livadama
dok skupljaju med otrovnih daljina.
Razdvajam se
od tijela prepunog otrovnog nektara.
Udisaja i izdisaja,
tihog  i neprimjetnog,
bezumlja nezainteresiranosti,
zaglušujućeg cijepanja svijeta
pod zatutnjalim nebom raspršenih zvijezda.

U snu izlučujem zlo.

Nema komentara :

Objavi komentar