nedjelja, 6. listopada 2019.

Slavica Gazibara | Fantazmagorija

























vrijeme je ogoljenih guzica
i sve su tajne izložene javno
nema više normalnog i nenormalnog
jer su riječi zamijenile značenje

ljubav je konzumacija
s otkritog pladnja stola svih otvorenih otvora
svi su apetiti dopušteni
a otkrivena perverzija
preporučljiva kao norma

golima pod nijemim zvijezdama
suicidna ruka
željna je dodira majčinih riječi da bit će dobro
i božjeg pomazanja
dok sodoma i gomora drhte na aparatima

sve je roba
cijena ljubavi visi sa bedra sisa spolovila
ljudetina na rasprodaji
golo meso
u anatomski raspoređenim dijelovima ponude
hiperprodukcija zamotana u slobodu
nerazum nuđen kao vrhunac razuma
ljubav kao apstrakcija svekolikog pomirenja
a plač kao lijek protiv boli
doziran je kroz trajanje
kao traženje nepostojećeg spasa
kao molitva gluhome
a orgazmički grčevi ipak
ne donose opuštanje

kako to samo odjednom
i odakle
ta ukočena slika bosog dječaka
na klimavom plotu
koji šilji tanku grančicu
u neko ljetno jutro
zadubljen u igru nožića i pruta
ispod oka gleda djevojčicu s potočnicama u ruci
dok drugom tjera leptira s očiju
koji zbunjen ljepotom iskre neba
komadića duše u njezinu oku
ne zna kamo da sleti

i samo odjednom
između njih zadrhti nešto
pokrenu se slika
boje se pretvoriše u slova
i ona nježno sletješe na papir

i samo odnekud naslika se pjesma

Nema komentara :

Objavi komentar