Slavica Gazibara | Nemoj me tražiti dušo

nemoj me tražiti dušo
jer ja sam uvijek s tobom

kad se s proljeća stušte crni oblaci s brda
onaj što dotaknut će zemlju do tvojih nogu
to sam ja
ljetnom omamom kad zamirišu bašče
i sve klupe grada okupiraju mladi ljubavnici
onaj zakašnjeli božur što i ne vidi se dobro
a ti ga osjetiš
to sam ja
a kada jesen požanje sve lišće u parku
i ostane samo jedan skroz mali listić
na niskoj grani prastare platane
ispod koje smo prolazili
to sam ja
i kad zamiriši snijegom a ti šećeš ulicama našeg grada
i gledaš kristalne zvjezdice u sumraku
kako nježno pokrivaju svako jučer
znat ćeš
to sam ja