Slavica Gazibara | Blok

- Kako da ju nađem na ovoj adresi? I kako kućna adresa može glasiti Blok 33? Što je ovo? Sve zgrade iste, sve bezlično. Tko će je ovdje uopće naći? Pa gdje se ja to nalazim?

- Pred Blokom 33. Jeste li za cigaretu? Izvolite.

- Hvala. I tko tu stanuje?

- Pa ljudi!

- Koji ljudi? Kako se zovu?

- Blokovci.

- Blokovci?! I kako još?

- Blokovac 1A, Blokovac 1B, Blokovac 1C, Blokovac 2A, Blokovac 2B, Blokovac…

- A tko si ti? I ti si Blokovac?

- Da, ja sam Blokovac 6D iz Bloka 6G.

- Ok. Tu mi negdje živi majka.

- Kako se zove?

- Mara.

- Ovdje ne stanuje. Tu su samo žene od A do G, a kućni ljubimci od K do R.

- Čekaj, čekaj… pa ona ima psa Rexa! Sigurno je tu!

- Gospodine, u Bloku 6G imamo samo kućne ljubimce mačke, i to od K do R, kao što sam vam rekao.

- Pa kako onda da nađem majku Maru?

- Kako izgleda?

- Ne znam, nisam je dugo vidio.

- Koliko joj je godina?

- Mislim da 87.

- Onda nije tu.

- Ali imam ovu adresu!

- Ovdje nema nikog starijeg od 60 godina.

- Pa gdje su?

- Na groblju.

- Pa kako? Baš svi?!

- Pa imali su 60 godina. Baš svi.

- A što im je bilo?

- Eutanazirani su. Zbog starosti. Dobrovoljno.

- A gdje je groblje?

- U Bloku 1Ž i 2Ž. Začas ćemo otvoriti i Blok 3A.

- Ako je i Mara u tom bloku, pa tko je onda odgovarao na moje božićne čestitke?

- Ja.

- Vi?! Kako vi? Zašto vi?

- Zato što vam je Mara svake godine slala čestitku za rođendan. Baš ste ga proslavili jučer. Šezdeseti.

- ???

- A njezina je želja bila da zajedno budete na drugom svijetu. Jer na ovome niste. Zato ste sad vi ovdje.

- Ali meni nije ništa! Ja sam zdrav!

- To vi, gospodine, samo mislite. Oprostite, samo se javim na mobitel.

- Ma pustite vi mene! Taksi! Taksi!

- Ovdje voze samo mrtvačka kola.

- Pa vi ste skroz ludi! Čujete li? Lu-di!!!

- Oprostite, samo se javim na mobitel. – Da, da, možete doći. Ovdje je sa mnom. Da, popušio je cigaretu. Spreman je. Gospodine, vaša kola upravo stižu.

- Ma nećete vi mene! Ma što je vama?! Pa gdje sam ja to???

- Pred Blokom Ž 33.