Elis Gobo ovjenčana nagradom „Joja Ricov” za čakavsko pjesništvo

U svečanom ozračju Narodne knjižnice Kali, na otoku Ugljanu, 25. ožujka dodijeljena je prestižna književna nagrada „Joja Ricov” za čakavsko pjesništvo. Ovogodišnja laureatkinja, istarska pjesnikinja Elis Gobo, odabrana je kao najbolja u konkurenciji od 21 kandidata. Laureatkinji su tom prigodom uručeni Diploma, medaljon s likom Joje Ricova, umjetnička slika te prigodni poklon Općine Kali. Priznanje i nagrade su joj uručili predsjednik Hrvatskog književnog društva – Zadar, idejni pokretač Manifestacije, Nikola Šimić Tonin, ravnateljica Narodne knjižnice Kali Tomislava Radović te izbornica i obiteljska prijateljica pokojnog Joje Ricova Desa Blaslov Dujela. U programu su pjesnici općine Kali interpretirali pjesme Joja Ricova te drugih pjesnika toga kraja. Nastupio je i folklor u koalskim nošnjama (mladost škoja i mista) pod vodstvom učiteljice Ines Kolega koja je nadahnuto govorila stihove Joje Ricova kog je osobno poznavala. Tu je večer interpretacijom pjesama svoga oca pjesnika i uglednika Trogira, Mirka Slade – Šilovića obogatio i član predsjedništva Matice hrvatske Ogranak Trogir, Radovan Slade-Šilović.

Poezija kao neumorni svjedok vremena

Ravnateljica Knjižnice Kali otvorila je večer istaknuvši ponos što se ova manifestacija od 2018. godine održava upravo u njihovim prostorima, budući da je Joja Ricov bio najveći pjesnik njihova kraja. U svom službenom obraćanju, Nikola Šimić Tonin naglasio je kako je, od svih dosadašnjih dodjela, ova bila najuspješnija. Prema njegovim riječima, neupitan doprinos tome dala je upravo nagrađivana autorica toplinom svojih pjesama i osobnošću kojom je ostavila snažan dojam na žitelje Kali i sve nazočne. Ostali su iznenađeni i iznimnom medijskim interesom za nagradu. „Bilo je to pravo slavlje domaće riči koje je u potpunosti opravdalo postojanje same manifestacije“, zaključio je Šimić Tonin.

Emotivni povratak na otok početaka

U svom se obraćanju, Elis Gobo prisjetila kako se upravo na otoku Ugljanu, prije jedanaest godina, prvi put predstavila zadarskoj publici. Poseban značaj nagradi daje i snažna duhovna poveznica s Jojom Ricovom. Iako ga nije osobno poznavala, pjesnikinja ističe kako ga osjeća bliskim kroz senzibilitet, jezik i ideje. Kao i Ricovu, zavičajni idiom joj je prva poetska ljubav kroz koju se najlakše izražava. Oboje dijele uvjerenje da je poezija jezik iskrenosti – krik duše koji daje glas svemu onome što titra duboko u čovjeku te neumorni svjedok koji od zaborava brani život, ognjište, dom... u svim njegovim raznolikim pojavnostima i dragocjenim mijenama.

Zahvalivši na nagradi, Gobo je poručila kako će je primljeni medaljon i plaketa svakodnevno podsjećati na to da je u stvaralaštvu najvažnije ostati autentičan. Naglasila je kako istinski pjesnik ne treba težiti umjetno uzvišenom stilu ni dalekim temama, jer su sam život i prostor u kojem živimo uzvišeni sami po sebi ako im priđemo s ljubavlju i poštovanjem.

Nikola Šimić Tonin

Elis Gobo dobitnica je književne nagrade „Joja Ricov” za 2026.

Nagradu “Joja Ricov” za 2026. godinu, koju je na prijedlog književnika Nikole Šimića Tonina pokrenulo Hrvatsko književno društvo - Zadar 2018. godine, dobila je pjesnikinja Elis Gobo. U prosudbenom povjerenstvu bili su Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Dragan Gligora, Žaklina Kutija, akademik Vasil Tocinovski, Anamarija Čurković,Velimir Žigo, Žarko Milenić, Ante Sikirić, Darko Petrov, Dario Vištica, Karla Neferanović, Radovan Slade - Šilović, Desa Blaslov Dujela i Miljenko Milko Dujela.

Nagrada "Joja Ricov", dodjeljuje se za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u Narodnoj knjižnici Kali, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.

A sastoji se od Diplome, medaljona s likom Joje Ricova, umjetničke slike / fotografije, prigodnog poklona općine Kali.

Za nagradu su predloženi 21 pjesnik i pjesnikinja. U uži izbor ušli su Elis Gobo, Mladen Baraba i Robert Jerolimov.

Iz obrazloženja nagrade:

Poezija Elis Gobo je poezija svjedoka vremena i duše. Poezija je njen način da sačuva život i umjetnost, život u umjetnosti, ali i da bude svjedok onoga što, iako prošlo, još uvijek živi u ljudima. Da ga oživljava. Duša da joj radost stihova svira. Ona taj poetski svir ne komponira samo kroz svoje pjesme, ona ga živi. Sve oko nje ulovljeno u mrežu oka, u mrežu srca, u mrežu duše, životom ulovljeno: radosti, tuge, ljubavi, boli, sreće i nesreće… poetski su čulni nadražaji koji izazivaju reakciju duše: ljubav, lupanje srca, želja, tuga… svi ti osjećaji koje duša, srce… prepoznaje, spadaju u poetsku percepciju, spadaju u poetsku građu kojom gradi svoje pjesme, ziđa ih od građe riječi, rečenica, stihova i rima, upjesmljuje ih.

Njena pjesnička aura, je duboka iskrena emocija, stvarno doživljena i osobna. Još kada te svoje pjesme oblači u idiom, mjesni govor, dajući im čar čarobnosti i poetsku virtuoznost. Dobijemo pjesme antologijske razine, i toliko njih ništa dalje od te uspješnice. – U ime povjerenstva, predsjednik Nikola Šimić Tonin.

Kako to piše pjesnikinja Elis Gobo

Makiništa od suz: Pridu anke takovi dnevi: / dnevi od suz. / kada se samo složu jena na / drugu / a na saku prihaja još toliko, / kada je lice mokro, / a z uči se muti. / Kad ne valjoš, / ma jušto za nič, / kad si makiništa na makini od suz. // I jušto zato ča kapiš da makinivaš som, / čuješ se tako joko krif, / ča zobi si kadika je oni baton za frmat. / Paro ti se ukraden oli zguljen dokle glovu si skri na kroj kadi se tvoj patiment ne vidi. // Do čer makiništa za pohvolit / ki makiniva samo drito, / prez gledat desno ni livo, / a danaska već ne znoš ki je to makinu za fadige / gambijo za makinu od suz. 

Pjesnikinja Elis Gobo

Elis Gobo (Pula, 1991.) Magistrica kroatistike i kulture i turizma pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile. Dosad je radila kao općinska viša stručna suradnica za kulturu, turizam i ekologiju te kao voditeljica europskih projekata iz područja kulture i turizma u nekoliko različitih organizacija. Zadnje tri godine je zaposlena kao direktorica općinske tvrtke Arsiana d.o.o. za turizam i očuvanje kulturne baštine Općine Raša. Za doživljaj koji provodi u rudniku Raša naziva „Kova experience“ dobila je brojne nagrade, a najznačajnije su: „Zlatna koza“ 2024. za najinovativniji turistički proizvod u Istarskoj županiji, nacionalna nagrada „Simply the Best“ Toplice Sveti Martin 2025. – pobjednik kategorije posjetiteljski centar, međunarodna nagrada „Plautilla“ Solin 2025. – za kvalitetu i inovativnost u interpretaciji i zaštiti kulturne baštine. Supruga je i majka četverogodišnjeg sina.

Elis Gobo piše poeziju i prozu na pićanskom mjesnom govoru, a pjesme su joj objavljene u zajedničkim zbirkama poezije Žavajon, Pićonski feroli i feralići i Spoda menduli: versi z labinjonske skanciji, zbirka udruge Duša Šarengrad 2024., S ljubavlju Dea 7 u zborniku Domaća rič, časopisima Republika, Zadarska smotra, Zadarski književni ljetopis, Kvaka i Nova Istra. Svoju poeziju je predstavljala na pjesničkim večerima Matice hrvatske u Puli i Zadru, Veršima na šterni Vižinada, Barakovićevim danima u Zadru, Večeri na Brižićevin dvuoru na Ugljanu, Ča vrh arbe na Rabu, Rešetaračkim pjesničkim susretima. Laureatkinja je prošlogodišnjeg natječaja Ca je ča u Labinu, a za svoju humoresku „Ča to udoro va Istri zelenoj… ili kako Pićonci poju na ocat“ je osvojila nagradu Čakavijana.

Nikola Šimić Tonin

Nagrada "Joja Ricov" dodijeljena je Ivanu Gligori

Na današnji dan rođen je Joja Ricov, hrvatski pjesnik, slikar i stradalnik, Golootočki uznik. Izuzetna osoba i izuzetan čovjek. Na moju ideju već desetu godinu za redom dodjeljuje se nagrada „Joja Ricov” i održava Manifestacija Čakavske poezije u Kalima, u Narodnoj knjižnici Kali. Ovo godinu nagradu je dobio Ivan Gligora o kom nadahnuto novinarski bard Nedjeljko Jusup:

„– Poznatom siraru i samozatajnom literatu Ivanu Gligori danas će biti uručena književna nagrada Joja Ricov. Zasluženo!

Sada mi je još draže što sam, prije osam godina, Gligoru uspio nagovoriti da pod naslovom Gligorin poučak piše kolumne u Zadarskom listu. Njegovi komentari, osvrti i eseji koje je ispisivao iz tjedna u tjedan bili su rado čitani. Kad ih je nakon nepune dvije godine napisao okruglo 70 Gligora je stao. Kao urednik predložio sam da se štivo ukoriči. Pristao je i tako je u nakladi Matice hrvatske – Ogranak Zadar objavljena knjiga „Mojih 70 kolona“. Naslov nije slučajan. Sedamdeset kolumni, sedamdeset godina života…Ali, zašto kolone, a ne kolumne?! Pa, i u svom djetinjstvu u Kolanu sam se sa svojim vršnjacima igrao na zadružnom domu, današnja općinska zgrada, čija vanjska loža leži na kolonama. Collona je i ima Kolana koje se pojavljuje na starim zemljovidnim kartama, pojasnio je Gligora i dodao: Knjigu posvećujem svojoj unučadi: Ivi. Mariji. Anđeli i Juri. Oni su moje nove kolone na kojima se nastavlja život.

Život nastavlja i njegova zbirka poezije „O’ sunca rodu do sunca počitku“ iliti na hrvatskom standardu “Od izlaza do zalaza sunca”. Možda ima bolje poezije, u što nisam siguran. Ali, siguran sam da od ove nema bolje knjige poezije. Po izgledu i sadržaju. Melem za oči, uši i dušu!

Jedva čekamo i Gligorin roman s povijesnom potkom. Radnja se događa u Kolanu tijekom 15 stoljeća i fokusira se na kaštel, koji danas postoji samo u ostacima. Uz kaštel se vežu mnoge intrigantne legende koje će Gligora oživjeti kroz svevremenske likove iz Collane, Colllana i Collona, nekadašnjih imena današnjeg Kolana, kojega nazivaju i Republikom sira. Sir, poezija, kolumne, roman, ljubav i obitelj.. Svega ima u Ivana Gligore. Puno toga je ostvario u svom životu.

Zato, još jednom čestitke. Gligora je zaslužio nagradu legendarnog Joje Ricova.”

Nikola Šimić Tonin

Književna nagrada Joja Ricov za 2025. Ivanu Gligori

Nagradu “Joja Ricov” za 2025. godinu, koju je na prijedlog književnika Nikole Šimića Tonina pokrenulo Hrvatsko književno društvo - Zadar 2018. godine, dobio je IVAN GLIGORA. U prosudbenom povjerenstvu bili su Nikola Šimić Tonin, doc. dr. sc. Patrick Levačić, dr. sc. Dragan Gligora, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija, Velimir Žigo, Anamarija Ćurkovič, Darko Petrov, Karla Neferanović, Desa Blaslov Dujela i Miljenko Milko Dujela.

Nagrada se dodjeljuje za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u knjižnici, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.

Iz obrazloženja nagrade:

„Ivanov poetski mikro svijet zavičajnosti, obojan paškim poetskim koloritima otoka Paga, mora, škoja, grada, masline i težaka… polazišna je odrednica k makro svijetu. K tragu u beskraju poezije, između jave i poetske sanje, nebovanju stiha, pjesmonebovanju pjesme iz doma duše nastanju nedokućivost bezmeđnosti riječi, kao univerzalna pojava, omogućuje otvaranje svih granica na najplemenitiji, najintimniji način, najtopliji, toplinom svog srca grijan. Ivan svojom poezijom omogućava preživljavanje jednog dijalekta, govori o svom kraju, o ribaru, težaku, o širini i ljepoti mora što se s nebom u beskonačnost veže, sve to uokviruje u pjesmi i čuva njome… sve što radi od srca je i s guštom…“ - predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade, književnik Nikola Šimić Tonin

Ivan Gligora, rođen je 1950. u Kolanu, otok Pag, gdje u 7. razredu Osnovne škole, u Malim novinama objavljuje svoju prvu pjesmu. Male novine su najtiražniji dječji časopis u bivšoj državi, u čijem uredništvu, između ostalih, sjedili su GUSTAV KRKLEC, BRANKO ĆOPIĆ, DESANKA MAKSIMOVIĆ.

Pohađa Pedagošku gimnaziju u Rijeci i Mljekarsku školu u Mljekarskom školskom centru u Kranju, kao i Poljoprivredni institut u Križevcima ( ing. agronomije).

Radi 20 godina u Mljekari Zadar (šef proizvodnje)  i osniva SIRANU GLIGORA, koja postaje najnagrađivanija sirana u EU, do dana današnjega.

U Zadarskom listu dvije i pol godine piše kolumne pod naslovom GLIGORIN POUČAK, a zatim 2019. godine, u izdanju Matice hrvatske Og. Zadar, objavljuje knjigu eseja pod naslovom MOJIH SEDAMDESET KOLONA.

 2023 godine, također u izdanju Matice hrvatske Og. Zadar, objavljuje knjigu pjesama pod naslovom O' SUNCA RODU DO SUNCA POČITKU.

U tijeku je pisanje njegovog romana s povijesnom potkom iz 15. stoljeća. (Potka, poprečne niti koje se utkivaju u osnovu pri tkanju). Sretno vam prozno tkanje Ivane.

Nikola Šimić Tonin

Nikola Šimić Tonin | Editi Vlahov dodijeljena književna nagrada “Joja Ricov”

Na pjesničkoj večeri, koja se u ponedjeljak navečer održala u Narodnoj knjižnici Kali na 95. godišnjicu rođenja književnika Joje Ricova, dodijeljena 8 po redu književna nagrada, 6 u Knjižnici Kali, koja nosi njegovo ime, nagrada, a nadamo se uskoro i knjižnica.

Nagradu “Joja Ricov” za 2024. godinu, koju je na prijedlog književnika Nikole Šimića Tonina pokrenulo Hrvatsko književno društvo - Zadar 2018. godine, dobila je pjesnikinja Edita Vlahov. U prosudbenom povjerenstvu bili su Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Erni Gigante Dešković, dr. sc. Dragan Gligora, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija, Velimir Žigo, Anamarija Ćurkovič i Darko Petrov.

Nagrada se dodjeljuje za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u knjižnici, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.

Iz obrazloženja nagrade

Editin poetski mikro svijet zavičajnosti, otoka, mora, škoja, grada, masline i težaka… polazišna je odrednica k makro svijetu. Poezija, kao univerzalna pojava, omogućuje otvaranje svih granica na najplemenitiji, najintimniji način, najtopliji, toplinom Editinog srca grijan. Edita svojom poezijom omogućava preživljavanje jednog dijalekta, govori o svom kraju, o ribaru, težaku, o širini i ljepoti mora što se s nebom u beskonačnost veže, sve to uokviruje u pjesmi i čuva njome… sve što radi od srca je i s guštom. - predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade, književnik Nikola Šimić Tonin

O Editi Vlahov iz pera Diane Ferić

Ono što nju prvenstveno određuje je njezino pjesništvo i širenje lijepe riječi među ljudima koji nemaju prilike posjećivati institucije kulture, izložbe, kazališne predstave i pjesničke večeri kao što su otoci i sredine u dalmatinskoj Zagori. Ljubavlju prema književnosti zarazila se u srednjoj školi, a najzaslužnija za to je poznata gimnazijska profesorica Vesna Mrša.

"Bila sam članica njezine dramsko - recitatorske grupe. Često bi mi znala reći "ajmo Edita ti ja napisati neki recital". Prepoznala je u meni taj dar. Kao izborni predmet upisala sam stranu književnost. Odavno pišem pjesme, ali sam ih počela objavljivati tek prije devet godina. O njima razmišljam kao o pticama u krletci koje je mogu ostati zarobljene već moraju poletjeti. To me je dovelo u Maticu Hrvatsku u kojoj vodim Odjel za književno stvaralaštvo. Uglavnom radim s ljudima srednje i starije dobi kojima se treba znati približiti. Sastajemo se jednom tjedno, družimo, čitamo svoje pjesme i kratke priče, a često i nastupamo i u manjim sredinama. Posebno mi je draga suradnja s udrugom "Rupska zvona" i naši odlasci na pjesničke večeri u Rupe, na njihovu Kušaonicu poezije. Prva je bila posvećena Arsenu Dediću jer je njegova majka Jelka porijeklom iz Rupa. To im se jako svidjelo i s tim smo ih pridobili. Nastojimo uvijek ići u sredine u kojima ljudima nisu dostupni takvi sadržaji pa na stupamo i u mjesnim crkvama, Domu umirovljenika. Znam da svi ljudi vole lijepu riječ, estetiku, umjetnost i zašto im to ne bismo približili. Mnogi me pitaju često zbog čega to radim, zbog čeka dajem sebe u to, a nemam, kako kažu neku materijalnu korist, ali ja u tome uživam. Meni je u prvom planu mali čovjek i njegovo zadovoljstvo. Kada mogu za nešto dati svoje vrijeme, znanje energiju ja to nesebično dajem", ističe Edita. Ona u genima nosi taj dar za pjesništvo i književnost. Potječe s otoka Žirja, a po mami iz obitelji Dobra koja ima taj gen. Rođena je i odrasla u Šibeniku, ali ima sklonost i prema otočnoj čakavštini na kojoj također piše, a "u uho joj je ušla" zahvaljujući djedovima i bakama uz koje je provodila ljeta. Članica je Amaterske kulturne udruge Žirje koja organizira Žirajska kulturna ljeta s nastupima pjesnika, književnika, kazališnih ansambala poput Histriona, kino projekcijama i to zahvaljujući suradnji s Turističkom zajednicom Grada Šibenika. Prikupili su, zahvaljujući donacijama Gradske knjižnice u Šibeniku knjige za buduću knjižnicu na Žirju, pomogli restauraciju crkvice sv. Mikule na kojoj su zvona obnovili braća Šare, potomci čuvenog šibenskog industrijalca Stipe Šare, a tiskali su i mapu za obilazak svih sedam žirajskih vrhova.

Treće polje djelovanja je u Hrvatsko - Makedonskoj tangenti u kojoj odnedavno vodi Odjel za kulturu. Sudjelovala je na njihovim međunarodnim pjesničkim susretima na Zlarinu, na književnim susretima u Skopju na kojima su promovirali šibensku kulturu. Zahvaljujući tim susretima upoznala je makedonsku pjesnikinju Snježanu Stoičevski koja je prevela neke njezine pjesme na makedonski jezik. Zvučat će čudno, ali je istinito - Edita još nema svoju izdanu zbirku poezije već pjesme objavljuje u nekim biltenima i publikacijama a jedna je od 9 šibenski pjesnika čije su pjesme u Zbirci zavičajne poezije "Voljenom gradu" posvećenoj Šibeniku.

Program

Uvod u pjesničku manifestaciju, kratki dokumentarni video uradak o JOJI RICOVU, Dese Baslov Dujela. Program o Joji učenika OŠ Kali s učiteljicom Ines Klega koja je čitala poeziju Joje Ricova i drugi pjesnika iz Kali. Nastupili su i pjesnici Edita Vlahov, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija i Nikola Šimić Tonin.

Mlada svestrana umjetnica, slikarica i glazbenica Anamarija Ćurković podarila nas je izuzetnim glazbenim iznenađenjem.

Nagrade nagrađenoj uručili su: Načelnik Općine Kali Bruno Mišlov, Desa Baslov Dujela, Žaklina Kutija, Anamarija Ćurković, i Nikola Šimić Tonin.

Editi Vlahov književna nagrada „Joja Ricov“ za 2024.

 

Edita Vlahov, učiteljica, pjesnikinja i promotorica kulturnih zbivanja u malim sredinama. po struci knjižničar dokumentarist.

Edita Vlahov, dobitnica je književne nagrade „Joja Ricov“ za 2024., nagrade koju je pokrenulo Hrvatsko književno društvo Zadar prema ideji književnika Nikole Šimića Tonina. Prosudbeno povjerenstvo za ovu godinu činili su: Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Erni Gigante Dešković, dr. sc. Dragan Gligora, Valerio Orlić, Ante Gregov Jurin, Kutija Žaklina, prof. Velimir Žigo, Darko Petrov.

Nagrada se dodjeljuje za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u knjižnici, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.

O Editi Vlahov iz pera Diane Ferić

Ivan Dobra Žirjanin dobitnik književne nagrade Joja Ricov za 2022.

Piše:  Nikola Šimić Tonin

Ivan Dobra, pjesnik, rođen je u Šibeniku 12. siječnja 1958. godine. Nakon završenog prvog razreda snovne škole na otoku Žirju, mjestu rođenja svojih roditelja, prelazi u Šibenik i nastavlja pohađati Osnovnu školu na Baldekinu. Potom završava metalno strugarsko usmjerenje u Školi za učenike u privredi, te se zapošljava u Remontnom brodogradilištu u Mandalini. Istovremeno pohađa i završava Prometno-tehničku školu u Šibeniku. Po odsluženju vojnog roka seli se u Sjedinjene Američke Države; nastanjuje se u predgrađu New Yorka, gdje se ne zapošljava odmah u svojoj struci, nego se izvjesno vrijeme bavi raznim poslovima, sve dok nije osnovao vlastitu malu kompaniju za izolaterske radove. Međutim, Ivan Dobra Žirjanin ne troši svoju fizičku i duhovnu energiju jedino u okviru ovoga svog odabranog posla, koji mu je potreban utoliko što mu omogućuje normalne svakodnevne prihode za sigurnu egzistenciju, kako svoju, tako mu i uže obitelji, pa nam je istaći da se ostvaruje i na mnogim drugim područjima djelatnosti i zanimacija. Tako je angažiran, prije svega, aktivnošću unutar udruga američkih Hrvata na području New Yorka; pa u radu Zavičajnog kluba otoka Žirja, kojega je osnutak inicirao u tijesnoj suradnji s još nekolicinom sumještana kojima je na srcu njihov rodni školj i sve ono što ih za nj neraskidivo vezuje, i kojega je Kluba aktualni predsjednik od samoga mu osnutka; zatim je od posebnoga značaja njegov angažman kao suradnika "Hrvatskog Korijena", lista Hrvatske Katoličke Misije Astoria u New Yorku; isto tako, kao talentirani pjesnik, uspješno sudjeluje na priredbama hrvatske iseljeničke lirike, o čemu svjedoče i pohvalni napisi u tamošnjem hrvatskom tisku, a uočen je i njegov vidan doprinos u nastojanjima Hrvatskog svjetskog kongresa (kao što je. npr. organiziranje nastupa hrvatske etničke skupine na paradama i festivalu u New Yorku). Također je i aktivan član Hrvatske akademije Amerike.

Franjo Švob | Dobitnik književne nagrade „Joja Ricov“ za 2021.

 

Dobitnik književne nagrade "Joja Ricov" za 2021., je Franjo Švob. Nagradu je pokrenulo HKD Ogranak Zadar prema ideji književnika Nikole Šimića Tonina.

Prosudbeno povjerenstvo činili su: Dr. sc. Dragan Gligora, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Valerijo Orlić, Slavko Govorčin, Šime Vitori, Žaklina Kutija i Nikola Šimić Tonin.

Pjesnička manifestacija Joja Ricov na pjesnikov rođendan iz općepoznatih razloga ne može se održati ove godine u pjesnikovome mjestu rođenja, Kalima kao sve godine do sada.
Nagrada će biti naknadno uručena.