Nikola Šimić Tonin | Editi Vlahov dodijeljena književna nagrada “Joja Ricov”

Na pjesničkoj večeri, koja se u ponedjeljak navečer održala u Narodnoj knjižnici Kali na 95. godišnjicu rođenja književnika Joje Ricova, dodijeljena 8 po redu književna nagrada, 6 u Knjižnici Kali, koja nosi njegovo ime, nagrada, a nadamo se uskoro i knjižnica.

Nagradu “Joja Ricov” za 2024. godinu, koju je na prijedlog književnika Nikole Šimića Tonina pokrenulo Hrvatsko književno društvo - Zadar 2018. godine, dobila je pjesnikinja Edita Vlahov. U prosudbenom povjerenstvu bili su Nikola Šimić Tonin, dr. sc. Erni Gigante Dešković, dr. sc. Dragan Gligora, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija, Velimir Žigo, Anamarija Ćurkovič i Darko Petrov.

Nagrada se dodjeljuje za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u knjižnici, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.

Iz obrazloženja nagrade

Editin poetski mikro svijet zavičajnosti, otoka, mora, škoja, grada, masline i težaka… polazišna je odrednica k makro svijetu. Poezija, kao univerzalna pojava, omogućuje otvaranje svih granica na najplemenitiji, najintimniji način, najtopliji, toplinom Editinog srca grijan. Edita svojom poezijom omogućava preživljavanje jednog dijalekta, govori o svom kraju, o ribaru, težaku, o širini i ljepoti mora što se s nebom u beskonačnost veže, sve to uokviruje u pjesmi i čuva njome… sve što radi od srca je i s guštom. - predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade, književnik Nikola Šimić Tonin

O Editi Vlahov iz pera Diane Ferić

Ono što nju prvenstveno određuje je njezino pjesništvo i širenje lijepe riječi među ljudima koji nemaju prilike posjećivati institucije kulture, izložbe, kazališne predstave i pjesničke večeri kao što su otoci i sredine u dalmatinskoj Zagori. Ljubavlju prema književnosti zarazila se u srednjoj školi, a najzaslužnija za to je poznata gimnazijska profesorica Vesna Mrša.

"Bila sam članica njezine dramsko - recitatorske grupe. Često bi mi znala reći "ajmo Edita ti ja napisati neki recital". Prepoznala je u meni taj dar. Kao izborni predmet upisala sam stranu književnost. Odavno pišem pjesme, ali sam ih počela objavljivati tek prije devet godina. O njima razmišljam kao o pticama u krletci koje je mogu ostati zarobljene već moraju poletjeti. To me je dovelo u Maticu Hrvatsku u kojoj vodim Odjel za književno stvaralaštvo. Uglavnom radim s ljudima srednje i starije dobi kojima se treba znati približiti. Sastajemo se jednom tjedno, družimo, čitamo svoje pjesme i kratke priče, a često i nastupamo i u manjim sredinama. Posebno mi je draga suradnja s udrugom "Rupska zvona" i naši odlasci na pjesničke večeri u Rupe, na njihovu Kušaonicu poezije. Prva je bila posvećena Arsenu Dediću jer je njegova majka Jelka porijeklom iz Rupa. To im se jako svidjelo i s tim smo ih pridobili. Nastojimo uvijek ići u sredine u kojima ljudima nisu dostupni takvi sadržaji pa na stupamo i u mjesnim crkvama, Domu umirovljenika. Znam da svi ljudi vole lijepu riječ, estetiku, umjetnost i zašto im to ne bismo približili. Mnogi me pitaju često zbog čega to radim, zbog čeka dajem sebe u to, a nemam, kako kažu neku materijalnu korist, ali ja u tome uživam. Meni je u prvom planu mali čovjek i njegovo zadovoljstvo. Kada mogu za nešto dati svoje vrijeme, znanje energiju ja to nesebično dajem", ističe Edita. Ona u genima nosi taj dar za pjesništvo i književnost. Potječe s otoka Žirja, a po mami iz obitelji Dobra koja ima taj gen. Rođena je i odrasla u Šibeniku, ali ima sklonost i prema otočnoj čakavštini na kojoj također piše, a "u uho joj je ušla" zahvaljujući djedovima i bakama uz koje je provodila ljeta. Članica je Amaterske kulturne udruge Žirje koja organizira Žirajska kulturna ljeta s nastupima pjesnika, književnika, kazališnih ansambala poput Histriona, kino projekcijama i to zahvaljujući suradnji s Turističkom zajednicom Grada Šibenika. Prikupili su, zahvaljujući donacijama Gradske knjižnice u Šibeniku knjige za buduću knjižnicu na Žirju, pomogli restauraciju crkvice sv. Mikule na kojoj su zvona obnovili braća Šare, potomci čuvenog šibenskog industrijalca Stipe Šare, a tiskali su i mapu za obilazak svih sedam žirajskih vrhova.

Treće polje djelovanja je u Hrvatsko - Makedonskoj tangenti u kojoj odnedavno vodi Odjel za kulturu. Sudjelovala je na njihovim međunarodnim pjesničkim susretima na Zlarinu, na književnim susretima u Skopju na kojima su promovirali šibensku kulturu. Zahvaljujući tim susretima upoznala je makedonsku pjesnikinju Snježanu Stoičevski koja je prevela neke njezine pjesme na makedonski jezik. Zvučat će čudno, ali je istinito - Edita još nema svoju izdanu zbirku poezije već pjesme objavljuje u nekim biltenima i publikacijama a jedna je od 9 šibenski pjesnika čije su pjesme u Zbirci zavičajne poezije "Voljenom gradu" posvećenoj Šibeniku.

Program

Uvod u pjesničku manifestaciju, kratki dokumentarni video uradak o JOJI RICOVU, Dese Baslov Dujela. Program o Joji učenika OŠ Kali s učiteljicom Ines Klega koja je čitala poeziju Joje Ricova i drugi pjesnika iz Kali. Nastupili su i pjesnici Edita Vlahov, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija i Nikola Šimić Tonin.

Mlada svestrana umjetnica, slikarica i glazbenica Anamarija Ćurković podarila nas je izuzetnim glazbenim iznenađenjem.

Nagrade nagrađenoj uručili su: Načelnik Općine Kali Bruno Mišlov, Desa Baslov Dujela, Žaklina Kutija, Anamarija Ćurković, i Nikola Šimić Tonin.