Evica Kraljić | Pjesma od jučer

Razbacani snovi plove kroz
nabubrena okna zamagljenih sjećanja
Ruše se istkane kule
svih trenutaka
ogoljelih breza na svilenim zastorima
duginih zagrljaja
Jedna kap nedorečene misli
oplakuje vrijeme
Trebao se razliti biserni dah
prolaska noći
tunelima nepovrata
Izvija se tanki smijeh
kroz pukotine godina
na plavim obroncima
naslućenog jutra
Zov lepršavih sjena
pokušava ukrasti tek
započetu nit
stvaranja pjesme
Nema teških koraka
u sjenama suncokreta
Ne vrte se probušeni baloni
u misaonim koracima sna
Pjesma od jučer
škrto se prostire
za tobom