Kolumne

nedjelja, 18. veljače 2018.

Evica Kraljić | Rasuti snovi


U raskoši prolazećeg dana
pretaču se neumorne misli
Molitva zalazećeg sunca
na prozoru treperi
U naručju izglačanih sjećanja
blistavi osmijeh nezaborava
Visoke stepenice do prvih zvijezda
lome se u pogledu radoznalosti
I rijeka koja žubori daljinama
teče k'o ostavljena misao
na izgužvanom jastuku
Nedovršena pjesma
i drhtavi slapovi srca
pokriveni zaboravom tišine
drijemaju pored otvorene knjige
Duboke brazde dolazeće noći
koračaju kroz tuđe vrtove
tražeći
izron zalutalih koraka
Kroz zavjesu magle
teku kolone godina
Dodiri tame zapleli prste
kroz razbarušenu kosu vjetrova
Mjesec se izlio uspomenama
u rasutim snovima

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.