raspršuju se dahom
u nepovratne niti ishodanih
staza
Sve sam učinila
da se zarotiraju tvoje misli
k pukotinama moje nedorečenosti
Upalila nebodere krijesnica
da padaju po nama
u razdaljinama vremena
kad smo izgubljeni tonuli
k snovima isfasadiranih misli
Crne su munje prodrle
u skrivena skloništa
tuđih nedodira
Poletjela sam pjesmom
za tvojim rasutim tragovima
Bosonoga jutra
isplela su svoju nemoć
kroz rešetke buđenja
Stignem li do neba
bacit ću se dahom
kroz valovite oblake
skupljati njihov iskidani hod
Pokriti se pjesmom
ispletenih riječi
što nam dlanove iznova
ranjavaju dodirom
Samo tračak tvojih misli
okamenit će me srećom
Ostat ću u tebi
poput igre leptira
na tek procvaloj ruži
novoga dana
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.