Nijesu gledali unatraške
niti osjećali kajanje
prema đedovini
ostavljenoj na milost truljenju i ratu;
nijesu krštenice, herbarijum za med
i skice putovanja ponijeli, moreplovci;
riječi zbogom, doviđenja i očenaš
bile su tek žljebovi na pragovima
od udavljenih barki.
Ko će na njih više stati
sem štakora, anđela bez krila, klerofašista...
Nijesu gledali unatraške –
samo skidoše košulje da iscijede omorinu,
promrmljaše stihove Rimskog prava,
odbaciše sandale iz grčkih foruma
i falsetom propelera zapjevaše, moreplovci...
U čudu, opet ugledaše dom na vodi!
Dok nasuprot truljenju krmare,
od kostiju odvaja im se meso
a vjetrovi, kašljući, pljuju krv.
Brod usidren u nulto progutaće blato
i za njihove grobove
(pločicama bez imena ukrašene)
niko neće znati.
Kako su lijepo proročanstvo
van enciklopedija zaslužili –
bezimenost u pučini blata – slava je!
Slika: H. J.Draper, La nave Argo
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.