srijeda, 10. srpnja 2019.

Boris Jovanović Kastel | Zavjet bokeškog kapetana, ruža vjetrova i 32 zuba




Na Božić 1716. u Perastu

Nedavno sam okončao predavanja
na Pomorskoj akademiji u Veneciji,
na povratku kući, u Rimu, poklonio se
papi sa mojim pitomcima, kneževima
i boljarima ruskim i, prije nego što me
sahrane u benediktinskoj opatiji,
na ostrvu svetog Đorđa pred nama,
otvoriću ti kapije
Privatne pomorske škole Nautika,
ja, bokeški navigator i kapetan
Marko Martinović, vazda u službi dužda,
i na čistom latinskom, uz neke
slovenske, tebi jasnije, termine
podučiti te teoriji i praksi moreplovstva.
Na ovom pergamentu od magareće kože
nacrtaću ti nautičku kartu sa ružom vjetrova.
Prvi vjetar je tramontana, slovenski ponoćnjak.
Drugi oštri, preklapa kazaljke na tornju.
Treći istočnih aroma – levant
a četvrti potapa sunce – ponente.
Iz njih razvijam još četiri:
greko, garbin, maistro i široki
a iz njih osam još toliko poluvjetrova
dok ne dođem do tridesetdva.
Kada u mesu vjetrova
izgubiš tridesetdva zuba,
pomorskom mapom od magareće kože
previj rane brodu da ti bude noge
jer ova luka muzej biće ruševina
sitnija od pijeska u tvojim cipelama.
Zalivani kapljama iz ruže
mliječni zubi izrašće ponovo na brodu...


Perast, 26. VII 2017.

Nema komentara :

Objavi komentar