Na Božić 1716. u Perastu
Nedavno sam okončao predavanja
na Pomorskoj akademiji u Veneciji,
na povratku kući, u Rimu, poklonio se
papi sa mojim pitomcima, kneževima
i boljarima ruskim i, prije nego što me
sahrane u benediktinskoj opatiji,
na ostrvu svetog Đorđa pred nama,
otvoriću ti kapije
Privatne pomorske škole Nautika,
ja, bokeški navigator i kapetan
Marko Martinović, vazda u službi dužda,
i na čistom latinskom, uz neke
slovenske, tebi jasnije, termine
podučiti te teoriji i praksi moreplovstva.
Na ovom pergamentu od magareće kože
nacrtaću ti nautičku kartu sa ružom vjetrova.
Prvi vjetar je tramontana, slovenski ponoćnjak.
Drugi oštri, preklapa kazaljke na tornju.
Treći istočnih aroma – levant
a četvrti potapa sunce – ponente.
Iz njih razvijam još četiri:
greko, garbin, maistro i široki
a iz njih osam još toliko poluvjetrova
dok ne dođem do tridesetdva.
Kada u mesu vjetrova
izgubiš tridesetdva zuba,
pomorskom mapom od magareće kože
previj rane brodu da ti bude noge
jer ova luka muzej biće ruševina
sitnija od pijeska u tvojim cipelama.
Zalivani kapljama iz ruže
mliječni zubi izrašće ponovo na brodu...
Perast, 26. VII 2017.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.