Književne vertikale | Hommage Đorđu Balaševiću

Veliki umetnik, veliki pesnik i nadasve veliki čovek, Đorđe Balašević prerano nas je napustio.

Žitelji Novog Sada, Rijeke, Sarajeva, Skoplja, Beograda, Čačka, Zagreba, Niša, Splita, Banja Luke, Pule... oprostili su se od jednog i jedinstvenog, neponovljivog Đorđa Balaševića na doista dirljiv način i sa potresnim izrazima tuge ali i ljubavi. Ćiro Blažević reče onomad da Hrvatska plaće ćirilicom za pesnikom koji je ostavio neizbrisiv trag u svima nama. U zagrebačkoj Ilici Zagrepčani su umesto i u ime panonskog mornara napisali „Бећарац“ ćirilicom, naravno a i kako bi inače. Novi Sad i Beograd mu je pevao i plakao, i latinicom i ćirilicom, srcem i ljubavlju, zahvaljujući mu za sve ono što nam je svima dao tokom proteklih decenija ne prebrojavajući nam krvna zrnca.

Otišao je naš panonski mornar ploviti nekim ljepšim vodama

Život je more, pučina crna… Parti Panonski mornar, parti s one strane ruba noći, preruši se u svoje balade i sada nam nema druge već tražiti ga u njima.

Govorim sam sebi: Hej, budi jak, najlakše je plakati, to nam samo Gospod svira Jesenju sonatu. Ili se zaželio takvoga pjesnika imati kraj sebe.

Bio je najveći pjesnik na našim prostorima… dotaknuo dušu svakog tko ga ikad slušao i razumio. Nikada više ovakve čarolije stiha. Ko vojnik graničar slušao sam ga u Somboru. Častio pićem. Obišao njegovom pjesmom opjevane: Bezdan, Kolut, Riđan, Santos, Bački breg, Sombor… Neka ti je vječna slava Panonski mornaru. Tko uz tvoje pjesme nije plakao, taj nikad nije niti ljubio. Otišao je naš Panoski mornar ploviti nekim ljepšim vodama:

„Još sam bio sasvim mlad, neke barske ptice sam lovio tad, kad je došla da se kupa lepa protina kći. Nije znala gde sam ja…