Mario Lobor | Bijeli Božić

Pitam se hoću li ikada vidjeti bijeli Božić

Koji priželjkujem još od djetinjstva?

Baš na taj sveti dan,

Najsretniji i najljepši u godini?

Bijeli Božić: tako rijedak i tajanstven, a savršen.

Hoće li bijeli pokrivač prekriti moj rodni grad

Da zasja poput zvijezde repatice?

Hoću li vidjeti kako se djeca grudaju i grade snjegoviće

Ujutro, nakon slatkog doručka i otvaranja darova,

I popodne, nakon mise i prije svečanog ručka,

I navečer, pod blagim uličnim svjetlom?

Uz glasan smijeh, poput zvončića

Baš 25. prosinca.

Hoće li guste bijele pahuljice

Prekriti ogoljena listopadna stabla,

Kao i raskošna zimzelena drvca

Koja rastu po parkovima, i uz cestu, u dvorištima i uz zgrade?

Hoće li škripanje snijega pod mojim koracima

I crkvena zvona

Tada zvučati drugačije, jer Božić je?

Pitam se svake godine, s jednakom nadom,

Hoću li u svojoj zemlji i svom gradu

Još, nadam se, u mladosti

Vidjeti bijeli Božić?