Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 20. siječnja 2025.

Marijo Habajec | utro dočekano pored prozora


ondje gdje sam živio , bio sam
neprimijećen,
                 neprihvaćen
                           ni dobrodošao,
moje je djetinjstvo tupo zurilo
u hladno i oštro lice pustih ulica, 
čiji ranjeni eho odbačenosti i boli
najjasnije se čuo u mome srcu.


često sam osjećao kako silno želim
nestati,
        rasplinuti se,
                       izgubiti   se  zauvijek
vapajem tražeći ljepši i bolji svijet.
tko da me poželi ovakvog :
hlapec, prezreni sin,  kopile
čije tijelo od zemlje nosi na koži
Kainov znak , kao
utisnutu preporuku za sram.


teško je biti izbačen iz ljudskog roda,
ta, lijepo je biti nečiji brat,
prijatelj  ili  nečija  ljubav......
zato se u vlastitim samoćama 
uspnem na Brdo čuda , na  kojem
plamti odsjaj mojih želja  i
neispunjenih čežnja ,
i tad si kažem koliko sam sretan
tada si laskam da sam  radostan 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.