Gospođo!
Nisu li vaše ruke previše naborane.
Nisu li vaše vratne žile ispupčene
zelenkasto plave i strše bez veze.
Možete li se sjetiti
kako ste izgledali jučer,
što ja znam,
kako ste izgledali prije deset,
dvadeset, trideset godina
ili ste jednostavno zaboravili kako je to bilo tada.
Vrijeme u nepovrat odlazi. Istina, odlazi.
Curi i šprica na sve strane
poput vode koja ponire niz slap.
Kap po kap, kaplje
sve do dna i ne prestaje.
Oprostite,
zaboravih vam reći
nož zaboden u srce onog jadnika
izvadite nježno.
Pazite da se ne ozlijedite. Oštar je i siječe savršeno.
Koža, ma koliko bila zategnuta, rastegnuta,
mlohava, suha, naborana,
raspast će se, razdvojiti na dijelove pod pritiskom.
Sila boga ne moli. Ona razara,
trga i proždire nespremne.
Gospođo! Što vam je?
Zašto se tresete?
Gospođo!?
Pa ovo je samo fikcija. Ludi scenarij.
Nova postava za predstavu bez sadržaja
i neodređenog naslova.
Gospođo!
Čujete li: zvona zvone,
zvone zvona, ding ding dong,
ding dong ding
više nema ni Freuda ni Hemingwaya,
nema Cobaina, Cornella,
Harmsa ni Williamsa…
Nema više
nigdje nikoga.
Zato,
laku noć Vam želim Gospođo.
Doviđenja!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.