Te noći sjedahu u potpunoj tišini
Njena ostarjela duša i ona.
Iako su svijetlile zvijezde , to svjetlo
Nije se moglo razgorijeti.
Kada joj je preminuo otac , jedne hladne prosinačke zime...nije mogla gutati
A kamo li govoriti :
Tada je istinski shvatila , koliko je Bog njena iskrena i duboka potreba za smislom !!
A bila je ona odana i privržena životu.
Nije bila lakomislena, već više nekako daleka i tuđa.....neklišeizirana......
Davala je intervjue od samo jedne riječi.
Ljude koje je voljela , grlila je pogledom , i često je imala potrebu vratiti se u prošlost, i reći sebi sve ono
što sada zna.
Nije se udavala, ni rađala djecu
Ipak, svoje je ljubavnike iskreno voljela
A kada su nadošla poniženja i izdaje
Doveli su je do ruba suicida .
Ipak, učinilo joj se da nije dovoljno stara za takvo što, i kako od svojih predaka ne nosi biljeg prokletnika.
Kada zbroji sve događaje u svom životu
Željela je ona zapravo ono najjednostavnije:
Da živi poput bilo koje druge žene....
.......... ........... .........
(čemu je onda to bilo toliko teško? )
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.