Molim lijepo.
Uskoro
ovo ovdje više neću biti ja.
Bit će to neki drugi čovjek,
kojeg tek trebam upoznati.
Saznati osnovne podatke.
Imenovati ga radi predstavljanja.
Odrediti dan, mjesec i godinu rođenja,
kako mu se zovu roditelji
i navesti barem jednog prijatelja.
Čovjek se lako može izgubiti u šumi administracije,
a administracija kao administracija,
sve bilježi, analizira,
prevrće u utrobi,
napuhanoj od neriješenih slučajeva.
Mogu li napraviti više od toga.
Mogu! Naravno, ali mislim da još uvijek nije vrijeme
za požurnicu.
Za sada samo čekam
i promatram ljude kako stoje u redu
ispred mene.
Jedan iza drugog,
šute i čekaju,
strpljivo u uredu državne uprave za promjenu
identiteta i ostalih gluposti.
Čekam i ja.
Promatram vrijeme kako klizi
izlizanim satnim mehanizmom
i stvarno sam dobar u tome.
Još samo 135 ljudi,
sto trideset i pet riječi ispred mene stoji i čeka.
Neka! Neka! Imam vremena.
Imam još toliko strpljenja,
jer uskoro ću gledati kroz nove oči.
Uskoro ću se zvati nekim drugim imenom.
Imati drugi dan, mjesec i godinu rođenja.
Uskoro ću početi živjeti po novom scenariju,
kojeg još nisam pročitao, analizirao,
usvojio i naučio napamet, jer…
ovo ovdje još sam stari ja.
Jedva čekam upoznati tog drugog sebe.
Upoznati, shvatiti i starog sebe zauvijek odbaciti.
Osjećam, prihvaćam, znam gdje sam, čekam i…
mislim da ću ipak na kraju odustati.
Riječi su se u međuvremenu namnožile
Sad sam 235. na redu, a to je
stvarno previše.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.