Nikola Dubroja | Novi život

Jednom kad moji
već smežurani prsti
ne budu zaplesali
s novim jutrom

Izići ću kroz
čvrsto zatvorene oči
da posve nevidljiv razaznam
kome su dati moji koraci

Netko će sigurno udahnuti
sve moje mane i vrline
i strahove i čežnje
i ništa mu neće biti jasno

A ja ću izvan tijela
živjeti kao zanesenost
u tom srcu sličnom mojem
nastaviti postojati