Kolumne

srijeda, 16. listopada 2024.

Mario Habajec | Dojmljivosti


Vani se nebo naoblačilo, a ja sam, 
guleći krumpir, njegovu zemljanu koru u spiralnim navojima bacao u
prazninu preda mnom, a koja je
bila ispunjena mrakovima djetinjstva, tminama jeseni, 
i svim mrakovima u meni.
Poput meda u toplom mlijeku, volim brodolome u uzburkanim mislima
skidajući prijašnju koru predrasuda
o ljudima, događajima i o sebi ....

Lijepo je gledati janje kako spava
i nagađati o čemu sanja
motreći mu gestu  lica nalik smiješku,
i mi koji smo rođeni nagluhi i hromi 
pitamo se kolike su nam divote još sakrivene, 
a tu su, do nas su , i samo je trebalo 
pružiti ruke prema novoj zori 
sačekavši da pijetli zakukuriču
svoj  jutarnji  pjev 



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.