Kristijan Modrušan | Mom tati

U snu si mi prikopčao iglu
a ja sam zaplakao na tvom trbuhu gorko
u dugom špaliru djece i roditelja stajao si ispred mene
i smijao se
ukrasna se igla čvrsto zabila u košulju
a ja sam zaronio lice
u tebe

U snu si na trenutak opet bio ovdje
nesvjestan toga da si moje sjećanje
nasmijan, zapričan na svoj tipičan način
bila je neka maturalna večera
i raskošan stol, čekali smo pratilje
mi djeca s roditeljima
skupa

u snu si na trenutak oživio, i nisi
u tom ambijentu smijeha osjetio
među ljudima i ispred mene dok si stajao
da možda neće biti još ovakvih trenutaka
u kojima se slavi i nešto se događa
u kojima se nešto razvija i kreće
tko će mi prikapčat iglu na grudima?
tko će se smiješit mojim pobjedama?

u snu si na trenutak oživio
sjetivši me
da te više nema