Lorena Vojtić | Status quo

Kao i prethodnih nekoliko puta, nailazim, na neizbježno kamenje spoticanja... Što reći? Definitivno očekivano. Ništa što već nisam uspjela prebroditi. Riječi su - oružje kojim se služim... Iz toga se razloga, naprosto, moram osvrnuti na zlonamjernost određenih ličnosti. Znate što bih vam poručila, da se sretnemo u četiri oka? Najlakše je ismijati umjetnike! Budite dovoljno sposobni da sami nešto stvorite. Manje zavirujte u tuđe probleme, ionako, svojih, imate na tone. Ne budite ispunjeni srdžbom, jer prijezir demolira - jedino onoga, tko ga nosi unutar svoga bića. Koliko god nas rugali, uz zlurade podsmijehe... Ljubav će, kako je određeno, odnijeti trijumf. Vi ćete i dalje nastaviti sićušno životariti, demonizirano gledajući na tuđe, krvave uspjehe. Iza svakog postojanog, književnog rada... Stoje brojne neprospavane noći, proučavanje stručne literature i namjera uspjeha. Za vas nemam što dodati. Moja će djela, kada jednom izdahnem, ostati kao podsjetnik idućim generacijama. Imate li i vi takav smisao? Čisto sumnjam. Napominjem da se ne miješate u moju obitelj! Preporučujem da se držite svojeg polusvijeta, ondje se nalazi - vaše trajno obitavalište...