Lucijana Živković | Prsten (prvi dio)

Senka je oduvijek voljela uzbuđenja. Avanturistički duh vodio ju je kamo je samo ona znala jer se nikada o svom intimnom životu nije povjeravala nikome pa ni svojim najbližim prijateljicama. Znale su samo ono što je bilo vidljivo i svakodnevno, dok je ostalo držala svojim privatnim stvarima. Nježnog, gotovo djetinjeg lica, plavokosa, gracilnih pokreta, činila se poput vile zalutale među ljude. No izgled se kosio s njezinom čvrstom, može se reći na momente tvrdoglavom prirodom. Taj snažan stav izgradila je na poslu kao instrumentarka u operacijskoj sali, gdje nije bilo mjesta nikakvom oklijevanju i nesigurnosti.

Iako ne najstarija, u društvu se uvažavalo njezino mišljenje jer se prva otisnula od kuće na školovanje u veliki grad i tamo se snašla završivši medicinsku školu bez problema. S gradskim iskustvom od četiri godine vratila se natrag, zaposlila i slovila kao primjer uspjeha. Neiživljenu adolescenciju počela je nadoknađivati neobaveznim vezama i kratkim susretima s mladićima, ali bez trajnijih odnosa. Svi su bili nekako nezreli za nju i ona se samo dobro zabavljala, kako je rekla prijateljicama. I tada se dogodio Martin.

Martin je bio, po vlastitom mišljenju osvajač i mačo tip. Pomalo ograničen, bio je meta zafrkancije u društvu koje ga je, ako je moglo, izbjegavalo. Imao je tek jednog prijatelja, s kojim se znao od djetinjstva i to je nekako bilo prijateljstvo po inerciji. Često bi mu se prikrpio kada se s društvom nekamo išlo, a zbog poštovanja prema Slavenu, tom prijatelju, trpili su i Martina. Nitko ne bi mogao reći da ga je vidio s nekom djevojkom jer se prema ženskom rodu odnosio s ignorancijom. Posebno bi to dolazilo do izražaja kada bi ulijetao u muško – ženski razgovor, ignorirajući djevojku kao da ne postoji, namećući neku svoju temu. Ali u sebi je htio da neka djevojka pokaže interes i za njega. Slaven bi ga nemalo puta izvlačio iz sukoba u koje je zbog svoje naprasite naravi upadao. Ali Slaven je bio izuzetno privlačan i oko njega se uvijek vrtilo i po nekoliko djevojaka. Zato je Martin pratio Slavena pa kad bi ovaj prekinuo vezu, Martin se našao u ulozi tješitelja. Usput bi pokušao dobiti i neki bonus za sebe. Dakle, bio je daleko od tješitelja, ali zato uvijek spreman pokupiti ostatke tuđeg ljubavnog kraha. Lešinar. Društvo momaka napravilo je šalu prozvavši ga ženskom verzijom njegova imena Martinom, jer je  bio visok, širokih bokova poput žene. Unatoč tomu, kretao se vrlo razmetljivo, kao da hodom poručuje pogledajte mene!

Martin je bio zarobljenik vlastite majke koja je bila muško u kući. Potekla iz siromaštva, došavši u grad potpuno se preobrazila u smislu izreke bečka cipela, lička noga. 

„Kada ćeš  se više oženiti? Pa neću ti ja prati gaće cijeli život!“ znala bi počesto kritizirati sinov bračni status. A njega su njezine opomene i podbadanja sve više smetala. Tim više što djevojke ni od kuda. Ponekad bi pokupio koju ako nije bilo druge i ako bi dotična pristala. Naravno da je to ugrožavalo njegov samozvani imidž osvajača, no nekim čudom on to nije takvim doživljavao. Koliko god je napadao majku zbog njezinih prigovora, uvijek je u duši ostajao mamin sin.

Nije lako zamisliti da su se jedne noći susreli Martin i Senka. Ali to je tako na zabavama: kad su pri kraju, uzimaš što ti je ostalo. A Senku je ovoga puta dopao Martin koji ju je zadavio svojim fantazijama dok se ostalo društvo nije razišlo. Dopustila mu je da je poveze kući koja je bila zaista daleko i tako se odigrala kratka ljubavna ili bolje rečeno seksualna epizoda, koja je za Senku bila zanemariva. Ali je Martinu dala krila i on se osjetio važnim gotovo onoliko koliko je smatrao. Ta činjenica da mu je Senkin pristanak podigao samopouzdanje na još viši nivo, zavarala je njegove osjećaje i on pomisli da se zaljubio. Odmah to povjeri Slavenu koji je poznao Senkin tempo zabave, ali nije se htio miješati. Znao je da ti osjećaji nisu obostrani, ali je Martin ostao uporan u svom zaključku i odlučio je kupiti prsten da zaprosi Senku.

Ipak, u dnu je misli bio nesiguran pa je potražio posrednika za svoju namjeru prosidbe. Slavenova je djevojka bila Senkina susjeda i prijateljica pa se odlučio pitati je za pomoć. Iako ju je više puta u društvu ignorirao, ljubomoran na njezinu vezu sa Slavenom, ona ipak pristane poći s njim k Senki. No teško je zamisliti kako se Mira osjećala znajući da će ova njihova akcija biti uzaludna. Senki ne pada na pamet da se udaje, a Mira je to znala. 

„I što sad?“ upitala je Slavena. „Znam da nema šanse..“ „Ti obavi što te traži, a nisi ti odgovorna za rezultat. Samo objasni Senki. A možeš i odbiti, nije ti kasno.“ Slaven je bio racionalan. 

Nije odbila, već se odabrane večeri s Martinom koji se, kao pravi ženik koji ide u prosidbu, sredio i ponio prsten. Kada su šutljivi, ne spominjući temu koja ih je udružila, stigli nadomak Senkine kuće, Mira mu reče neka sjedne u obližnji parkić dok ona pripremi Senku pa će doći po njega. Ona se uputi Senkinoj kući i pozvoni na vratima. Otvori ih njezina sestra Boža.

„Jel’ Senka tu?“ upita je. Boža se okrene i povika: „Senči, treba te Mira!“ Senka se pojavi negdje iz sredine kuće, vjerojatno kupaonice jer je na licu imala masku, a na glavi viklere.

„A to si ti!“ veselo će, „uđi!“! Ti se spremaš van?“ upita Mira.

„Danas posebno! Vidiš da sam sva u pripremi. Nalazim se s važnim tipom. Mislim da bi ovo s njim moglo potrajati,“ pohvali se Senka.

Miri je postalo neugodno sjetivši se zašto je došla.Ali što je, tu je. Moram ovo obaviti jer bi još mogao upasti Martin sa svojim prstenom. Zato se odvaži: „Senka, znaš zašto sam tu?“

Ova se iznenadi:“ Ne moraš imati razlog da dođeš k meni. Valjda ćeš mi poželjeti sreću za večeras?“ 

„Hoću, ali nisam trebala ništa za sebe;“ Mira će.

„A za koga onda? Al’ si danas tajanstvena. Boža, stavi kavu da u miru popričamo, dok čekam

 da maska obavi svoje.“ I ona se pogleda u ogledalo korigirajući naslage na licu.

„ Ne mogu, ne meći za mene. Moram ti nešto prenijeti.“

„ Što to? Neku poruku? A od koga?“ znatiželjno će Senka.

Sada je i Miri bilo dosta igre mačke i miša te izbaci iz sebe: „ Ma onaj blesavi Martin došao te prositi pa poslao mene da ti poručim da je kupio prsten i ako možeš izaći van da razgovarate. Nisam htjela da te uznemirava pa sam došla, kao da te pripremim. Ipak smo mi prijateljice.“

Senka je gledala s nevjericom, a onda iz nje provali: „Kakav Martin, kakav prsten. Što ta budala misli da ću se udati za njega nakon što me jednom dovezao kući. Istina, malo smo se pomazili i to je sve. I kako si ti upala u taj aranžman?“ upita Miru.

„A što da kažem? Htjela sam ga odvratiti no znaš kakav je. Nije glasnik kriv, ne?“ pokuša se opravdati Mira.

„Istina, nemoj se ljutiti na mene. Bilo pa brzo prošlo, hvala bogu. Ostavi ga pa neka čeka dok popijemo tu kavu,“ bila je nemilosrdna Senka. I doda sebi u bradu: „Malo se zabaviš s tipom i on odmah kupuje prsten. Svašta!“

Mira se zabrinu: „Što ako bude htio razgovarati s tobom?“

„Samo mi to još treba,“ reče sad već dobro ljutita Senka i Mira se oprosti i izađe u dvorište.

Nedaleko, u mraku, ona opazi žar cigarete. Martin je nervozno pušio dok je pred njim na zemlji već bilo nekoliko opušaka. Opazivši Miru, požuri joj u susret s upitnim izrazom lica.

„Gdje je, što je rekla? Neće izaći?“ s izrazom razočaranja će on.

Mira gutne gvalju i počne: „Neće. Čeka nekog gosta. A i nije joj do udaje.“

Njemu se lice razočarano opusti, ali kao da je i odahnuo.

„Zahvaljuje ti na ponudi,“ slaga mu da ga utješi,  „a i ti navalio na ženidbu. Imaš vremena.“

„Ne znaš ti s kim ja živim. Mama stalno navaljuje kad ću, kad ću. Veli da i ne želi prati gaće do tridesete,“ pokuša se on opravdati sad kada je sve propalo. 

„A što mogu? Hvala ti na ovome. Vidimo se!“ I on nestane u mraku.

Nije joj ga bilo žao. Na neki je način to i zaslužio. I učini joj se da se Senka ovom gestom osvetila za sve one ignorirane djevojke koje je Martin povrijedio.

 

(priča se nastavlja)