Aleksandra Načinović | Ptice

Spuštaju se na moj balkon
Jedna lupi glavom o prozor
Par kapi krvi na pločicama
Ubila sam je hranom ostavljenom u plastičnom poklopcu.
Teško je činiti dobra djela, rekla mi je opatica
S velikom glavicom kelja u rukama
Dugačka bijela sjena ispod viktorijanskog tornja.
U smjenama rade rastavljene, bivše narkomanke Strankinje i samohrane majke.
Dugi ulašteni hodnici
Patuljasta kuharica u menzi
I mala suha starica u jednokrevetnoj sobi
Hrani ptice mrvicama
Ostaju bijelo-smeđe mrlje
Na cementu, ispod prozora.
Plišana mačka na krevetu
Putuje sa mnom kroz kantone
Dvadeset godina prije klimaksa.