Na postolju zmijska jaja leže, barem jedno je moje. Izlegla sam ga u zoru.
Prije večere biram ono s mojim imenom. Skidam ukrasne vrpce, između lakmus papira slojevi su njegovih riječi: budi lijepa, taj ton ti ne odgovara, ne zamaraj se pitanjima.
Ovlaš me ljubi u tjeme
Čašu šampanjca draga!
Na sredinu stola stavljam krletku s dva grdelina, za atmosferu. Nostalgična Ruskinja podiže čašu, usta punih krumpira i kavijara nazdravlja dugoj noći. Njen uglađeni muž pokazuje slabost dok se busa u prsa i prisjeća zimske saune ispred dače.
Igram nintendo ispod stola. On toči čašu viskija i govori mi:
Ugasi grdeline draga, naši gosti žele čuti kako sam fotografirao nosoroga u Madagaskaru.
Ljudi, kako se tamo loše jede. Ni paštu al dente ne znaju skuhati. Stavio sam im fotografiju nosoroga na stol i rekao: sutra želim file u umaku od cikle. Draga, donesi nam sva moja iskustva za stol. Nadam se da si ih pripremila.
Ustajem šutke. Nešto u mojim očima natjera ga da me slijedi do kuhinje. Osjećam njegov dah na vratu. Stojim okrenuta leđima, promatram stoljetni park kroz prozor. Namrštim se na zvuk telefona, vibrira mi u džepu. Odjednom se vraća noćašnji san: ogromna bijela prostorija u kojoj dominira drveni stol od mahagonija. Na stolu krletka od bambusa, u njoj leži mtrva ptica otvorenog kljuna. Ispred mene zid s vertikalnim vrtom. Paprat raste iz zidova. Iz parketa izvire voda, gledam kako mi pokriva bosa stopala. Voda navire, stol i krletka plove na vodi. Stojim kao ukopana i podižem rub spavačice. Voda se penje do grudi.
Na zvuk telefona otvaram oči. Hvata me za rame i okreće prema sebi. Bijes u očima pali mi lice dok govori: - Opet se čudno ponašaš, saberi se! Imamo goste!
Kako to misliš nisam te obavijestio na vrijeme, zar sam te trebao pitati za dopuštenje da pozovem prijatelje na večeru. Svaki dan imaš novi motiv za svađu. Nikad nisi zadovoljna. Sve mora biti po tvom. Nnnne radi se o tome? Ne rugam ti se, samo pokušavam olakšati atmosferu. Znam da mucaš samo kad si umorna.
Ne radi se o kupovini? Pa o čemu onda? Omalovažavam te? Zato jer sam rekao da nisi baš brza u donošenju odluka i kupio kipić Einsteina koji se lupa prstom u glavu, pa to je duhovito zar ne, svi su se tome smijali.
Nisam rekao da si dementna nego rastrešena, onako simpatično. Ja tu riječ za tebe nikada ne bi upotrijebio. Ne razumijem zasto sad plačeš, stvarno si dramatična, uvijek reagiraš paranoidno. Samo sam rekao da se ponašaš čudno. I opet se vraćamo na sliku crvenokose u telefonu. Ne vidim ništa loše u tome što sam je poslao svom sinu da je sačuva između svojih fotografija, to je samo zato jer stalno radiš scene. Žena je strankinja i pitala me za pomoć, traži stan za sina. Poslala je sliku u kupaćem kostimu, pa zaboga, ljeto je. Gdje sam je upoznao? Ne sjećam se…a da, ovo ljeto u kafiću. Bila je simpatična, zanimljiva. Da, govori samo njemački. Kako ja ne znam njemački?! Razumijem sve, upoznali su me s njom oni Nijemci, znaš, susjedi. Uopće nije istina da mi njegova žena nije simpatična, ja to nikada nisam rekao. Jadna ima karcinom.. Uostalom da me ne puštaš stalnog samog upoznala bi je i ti. Zašto kontroliraš moj telefon? Javila si se jer sam ga zaboravio u kupaoni? Mogla si sačekati, vratio sam se iz grada po njega.
Ali ti ne voliš sjediti u kafiću, da znam. I ne voliš moga sina.
Ne znam koliko ću ja to još moći trpjeti, ta tvoja neprestana insinuiranja .
Umišljaš stvari koje ne postoje. Moramo razgovarati, kažeš. Možda neki drugi put. Podsjećam te da imamo goste, zar si zaboravila? Hajde nemojmo se svađati, stavi novu ogrlicu.
Tvoja ruka je tako nespretna, ja ću je zakopčati. Da te vidim - jako si lijepa!
Drži me za lakat dok ulazimo u blagavaonicu. Grdelini stoje ispred prozora. Netko je zaboravio zatvoriti krletku.
Prije večere biram ono s mojim imenom. Skidam ukrasne vrpce, između lakmus papira slojevi su njegovih riječi: budi lijepa, taj ton ti ne odgovara, ne zamaraj se pitanjima.
Ovlaš me ljubi u tjeme
Čašu šampanjca draga!
Na sredinu stola stavljam krletku s dva grdelina, za atmosferu. Nostalgična Ruskinja podiže čašu, usta punih krumpira i kavijara nazdravlja dugoj noći. Njen uglađeni muž pokazuje slabost dok se busa u prsa i prisjeća zimske saune ispred dače.
Igram nintendo ispod stola. On toči čašu viskija i govori mi:
Ugasi grdeline draga, naši gosti žele čuti kako sam fotografirao nosoroga u Madagaskaru.
Ljudi, kako se tamo loše jede. Ni paštu al dente ne znaju skuhati. Stavio sam im fotografiju nosoroga na stol i rekao: sutra želim file u umaku od cikle. Draga, donesi nam sva moja iskustva za stol. Nadam se da si ih pripremila.
Ustajem šutke. Nešto u mojim očima natjera ga da me slijedi do kuhinje. Osjećam njegov dah na vratu. Stojim okrenuta leđima, promatram stoljetni park kroz prozor. Namrštim se na zvuk telefona, vibrira mi u džepu. Odjednom se vraća noćašnji san: ogromna bijela prostorija u kojoj dominira drveni stol od mahagonija. Na stolu krletka od bambusa, u njoj leži mtrva ptica otvorenog kljuna. Ispred mene zid s vertikalnim vrtom. Paprat raste iz zidova. Iz parketa izvire voda, gledam kako mi pokriva bosa stopala. Voda navire, stol i krletka plove na vodi. Stojim kao ukopana i podižem rub spavačice. Voda se penje do grudi.
Na zvuk telefona otvaram oči. Hvata me za rame i okreće prema sebi. Bijes u očima pali mi lice dok govori: - Opet se čudno ponašaš, saberi se! Imamo goste!
Kako to misliš nisam te obavijestio na vrijeme, zar sam te trebao pitati za dopuštenje da pozovem prijatelje na večeru. Svaki dan imaš novi motiv za svađu. Nikad nisi zadovoljna. Sve mora biti po tvom. Nnnne radi se o tome? Ne rugam ti se, samo pokušavam olakšati atmosferu. Znam da mucaš samo kad si umorna.
Ne radi se o kupovini? Pa o čemu onda? Omalovažavam te? Zato jer sam rekao da nisi baš brza u donošenju odluka i kupio kipić Einsteina koji se lupa prstom u glavu, pa to je duhovito zar ne, svi su se tome smijali.
Nisam rekao da si dementna nego rastrešena, onako simpatično. Ja tu riječ za tebe nikada ne bi upotrijebio. Ne razumijem zasto sad plačeš, stvarno si dramatična, uvijek reagiraš paranoidno. Samo sam rekao da se ponašaš čudno. I opet se vraćamo na sliku crvenokose u telefonu. Ne vidim ništa loše u tome što sam je poslao svom sinu da je sačuva između svojih fotografija, to je samo zato jer stalno radiš scene. Žena je strankinja i pitala me za pomoć, traži stan za sina. Poslala je sliku u kupaćem kostimu, pa zaboga, ljeto je. Gdje sam je upoznao? Ne sjećam se…a da, ovo ljeto u kafiću. Bila je simpatična, zanimljiva. Da, govori samo njemački. Kako ja ne znam njemački?! Razumijem sve, upoznali su me s njom oni Nijemci, znaš, susjedi. Uopće nije istina da mi njegova žena nije simpatična, ja to nikada nisam rekao. Jadna ima karcinom.. Uostalom da me ne puštaš stalnog samog upoznala bi je i ti. Zašto kontroliraš moj telefon? Javila si se jer sam ga zaboravio u kupaoni? Mogla si sačekati, vratio sam se iz grada po njega.
Ali ti ne voliš sjediti u kafiću, da znam. I ne voliš moga sina.
Ne znam koliko ću ja to još moći trpjeti, ta tvoja neprestana insinuiranja .
Umišljaš stvari koje ne postoje. Moramo razgovarati, kažeš. Možda neki drugi put. Podsjećam te da imamo goste, zar si zaboravila? Hajde nemojmo se svađati, stavi novu ogrlicu.
Tvoja ruka je tako nespretna, ja ću je zakopčati. Da te vidim - jako si lijepa!
Drži me za lakat dok ulazimo u blagavaonicu. Grdelini stoje ispred prozora. Netko je zaboravio zatvoriti krletku.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.