Božica Jelušić | Zatvorene oči

Zatvorene oči. Nebo plovi širom.

Oblaci su bijeli, rudlavi, od vate.

Posljednja je šansa da se duše shvate,

Gorko voće rujna da se skupi s mirom.

Šum krvi u uhu. Vena kao uže.

Palcima zatvaram prolaz svakom zvuku.

Hoću li te naći u tom mamurluku,

Kad posljednju granu pila vjetra struže?

Ružarij detalja. Raskopčane sjene.

Nekom tankom rubu ponora smo bliže.

Što ostane onom koji zrnca niže?

Zatvorene oči. Oči zaklopljene.

Pod kapcima more. Ode bijeli vapor.

U šupljini grudi srce, odljev gipsa.

Val do vala satka tkanicu od ripsa.

Zovem čega nema. Uzaludan napor.