Karla Čurin | Plan b nakon otkazanog leta...

  

 Plan b nakon otkazanog leta...

... za Italiju, zbog korona virusa, bio je jedrenje po našem Jadranu kod Splita s agencijom Sail Croatia i nije moglo bolje ispasti. Pišem ovo pod još jakim dojmovima, s velikom žudnjom da još jednom skočim u more s jedrilice i tugom jer je odličan tjedan sa zanimljivim aktivnostima i dragim ljudima završio.

Jedrilica zvana Jubilo nas je čekala u ACI Marini u Splitu. Dok smo hodali do nje, dečko i ja smo se pitali s kakvim ćemo to ljudima provoditi sedam dana, nadajući se dobroj ekipi. Dočekao nas je skiper Hrvat za kojeg imamo same pohvale, bio je prijateljski nastrojen i jako profesionalan, divili smo mu se kako sve uspijeva sam napraviti na toj jedrilici dok se bori s valovima i vjetrom. Krenulo je upoznavanje „cimera“. Dva Britanca, jedna Njemica koja zna nešto hrvatski jezik i jedan Rus. Bilo nas je šestero u jedrilici dugačkoj 13 metara. Kabine su bile skučene, ali krevet je bio odličan

– spavala sam k'o beba svaku večer. To lagano ljuljanje me je lijepo uspavljivalo. Pričalo se na engleskom jeziku, a kako ja slabije čujem, bili su susretljivi i prilagodljivi te su me tim pristupom odmah osvojili. Doručak je bio uključen u cijenu – skiper se prvi budio, odlazio u trgovinu po namirnice te nas je tako svako jutro dočekao pun hladnjak. Vodu za piće smo morali kupovati pa smo se tu izmjenjivali i dodatno kupovali još neke namirnice za „ručak“. Nije bilo onoga „ovo je moje, ne diraj“, nije bilo sebičnosti među nama, sve smo rado dijelili. 

Prvi dan 

Prva postaja je bio Supetar na Braču. Dok smo jedrili prema Braču, stali smo nasred otvorenog mora i skočili u tamno, duboko more da se osvježimo. Skiper je pustio jedan konopac za koji smo se svi držali i tak' nas vukao jedrilicom. Kakav aqua park, ovo je bolje! Jedrilica se lagano približavala Supetru i usidrila se u marini te smo imali vremena za obilazak Supetra. Svaku večer smo imali dogovor da se okupimo i idemo skupa na večeru u restoran što je bila super prilika za druženje i bolje upoznavanje. Nije bilo pritiska da svi moramo biti skupa 24 sata. Dane izvan jedrilice smo uglavnom provodili odvojeni, dok smo se noćima družili. Ovu večer smo pili pivu, kartali se i slušali muziku. Razmjenjivali smo glazbene ukuse. Druženja su bila jako zanimljiva, naučili smo puno toga jedni od drugih, proširili vidike i još više otvorili umove, iako zvuči k'o klišej. 

Drugi dan 

Nakon ugodno prospavane noći u jedrilici (kabine imaju ventilatore koji rade dok spavate ako želite), krenuli smo za Makarsku, odnosno Omiš gdje smo išli na zipline iznad rijeke Cetine. Tamo nas je doček'o kombi koji nas je vozio do najviše točke odakle smo se ziplineom spuštali. Zipline je visok 150 metara iznad zemlje, podijeljen je u 8 dijelova, a sveukupno ima 2100 metara dok najduža žica iznosi 700 metara. To je avantura koju nećemo zaboraviti! Pomagali smo si, ohrabrivali jedni druge i pomagali si stvoriti slikovne uspomene. Nakon ziplinea smo se vrlo znojni, iscrpljeni i sretni istim kombijem vratili do jedrilice koja se usidrila u Makarskoj. Toliko nam je trebalo osvježenje u moru da smo odmah trkom otišli do gradske plaže. 

Skočili smo u svježe more i uživali u pogledu na Biokovo, toliko da smo zaboravili na vrijeme. Skoro svaka marina, gdje se jedrilica usidrila, imala je tuševe za one koji dolaze s brodovima, no meni je bilo baš gušt tuširati se na rubu jedrilice u badiću. Nema boljeg od toga. Navečer smo bili partijaneri, otišli smo u najneobičniji klub, Deep, koji je smješten u špilji. Tik je do mora, a stolovi su na plaži, dok je glavni podij unutar špilje. U klubu nas je dočekalo piće dobrodošlice na račun agencije. 

Treći dan 

Plovili smo prema najsunčanijem otoku, Hvaru, a na putu do njega smo opet skočili u otvoreno more da se osvježimo. Skočiti u otvoreno more, dok u daljini jedva vidiš kopno, je k'o u filmu. Također, skiper nam je pokazivao kako se jedri i mogli smo i sami nešto napraviti. Osjećali smo se k'o pravi mornari, još su nam samo falile pruge na majicama. Uplovili smo u uvalu kod Jelse gdje smo proveli par sati, dok je skiper kuhao ručak za nas. Skiperov ručak je uključen u cijenu. Osim što zna jedriti, zna i kuhati. U uvali je more bilo predivne plave boje kroz koju se jasno vidjelo pješčano dno. Sunce je „pičilo“ i nije bilo ni jednog oblaka. Vrijeme je bilo savršeno, more mirno, a ručak nas dočekao na palubi jedrilice. Nije moglo bolje. Usidrili smo se u Jelsi, probali mojito u slatkom kafiću tik do mora, a nakon toga smo otišli u centar Jelse u restoran na večeru. Naručite tjesteninu s pršutom i tartufima i uhvatite miris svježe naribanog tartufa! Zalazak sunca iz tog restorana izgledao je bajkovito i podsjetio me da je putovanje već na pola puta do kraja. 

Četvrti dan 

Na putu do Hvara, svratili smo do Brača na kupanje kod Zlatnog rata, gdje je voda najčišća. Tamo smo proveli puno sati pa krenuli prema Palmižani, gdje se jedrilica usidrila. Na putu do Palmižane skiper nam je dozvolio da se popnemo na prvu četvrtinu jarbola i „okinemo“ fora fotku. U Palmižani smo imali još vremena pa smo se okupali i otišli u preslatki Toto's beach bar gdje smo uživali zavaljeni u jastucima pijući koktele i gledajući otvoreno more, a drvena terasa na kojoj smo bili bila je obasjana sunčevim narančastim zrakama. S društvom smo imali dogovoren termin za taxi boat koji nas je vozio do Hvara i natrag (uključeno u cijenu). Taxi boat je jako brzo vozio, more nam je lagano prskalo leđa dok smo uživali u kasnom zalasku sunca i osvijetljenom gradu Hvaru dok smo mu se približavali. Tu smo se razdvojili i dogovorili se naći u klubu kasnije. Dečko i ja smo otišli u Black Pepper na večeru. Treba rezervirati prije. Black Pepper restoran se nalazi na stepenicama u uskoj ulici i nudi velik izbor vina. Hrana jest malo skuplja, no svaki zalogaj zlata vrijedi. Konobari su jako ljubazni, a kad smo jednom dali napojnicu, zahvaljivao se do neba i pozdravljao nas sa širokim osmijehom. Produžili smo do Nautica kluba u centru k društvu, gdje nas je opet dočekalo piće na račun agencije. Tamo smo naručili espresso martini, koji često rade u zadnje vrijeme, nakon kojeg smo shvatili zakaj je toliko popularan. Imali smo još vremena za razgledati grad prije povratka na jedrilicu. Hvar je zaista najsunčaniji grad, nevrijeme iz Makarske ga je zaobišlo, a u dva sata jutro još je bilo jako vruće. Sreća pa smo spavali u Palmižani gdje je bilo svježe. 

Peti dan 

Ujutro nas je probudio motor jedrilice i nismo željeli propustiti ni minutu svježeg morskog zraka za vrijeme jedrenja. Tako je bilo svako jutro. Kava (u mom slučaju kakao), valovi i tišina. Nismo jedni druge gnjavili pričama ujutro. Svatko je uživao na svoj način, kaj je bilo odlično. Uplovili smo u uvalu Stončicu gdje smo se okupali i uživali u ranim sunčevim zrakama, a onda krenuli prema gradu Visu. Nas šestero smo se dogovorili ići zajedno skuterima po otoku. Bilo je to jako zanimljivo iskustvo i prošlo je bolje nego kaj smo zamislili. Imali smo sreće da nas iste stvari zanimaju. Predložila sam Stinivu, Britanci su na mapi zaokruživali željena mjesta, dogovarali smo se oko rute, kada, kak' i kaj ćemo. Iznajmili smo tri skutera, svaki za 180 kn za 6 sati vožnje i krenuli prema Komiži stajući na par mjesta kako bismo se osvježili. Prvo smo se zaustavili kod plaže Milne, poznate kao „hrvatski Maldivi“ gdje plaža baš i nije nešto, no more je predivno. Bistro, plavo i osjeća se samo pijesak. Nakon pola sata smo se uputili dalje i uživali u pogledu na Jadran i bijele tragove koje su ostavljali brodići. Do plaže Stinive trebalo se spuštati pješke 20-ak minuta strmovitom neuređenom stazom, no isplatilo se. Stiniva je predivna uvala okružena fascinantnim stijenama kojima se ne možete prestati diviti. More je svježe, hladno i jako čisto. Do nje se može doći ili pješke ili brodićem. Povratak gore nam je teško pao. Znojni, mokri i lagano umorni, uputili smo se prema Komiži prateći sunce na zapadu. Prolazili smo polja, vinograde i slatke kamene kućice. Kako smo se približavali Komiži, tako se sunce sve više i više spuštalo. Došli smo u zadnji čas na jedan od vidikovaca, uživali u jarkim narančastim tonovima i okidali fotke. Tu smo napravili jednu predivnu fotku za uspomenu koju ćemo, vjerujem, svi rado čuvati. Na povratku je svjež zrak već štipao za kožu, a mrak bio sve mrkliji. Konačno smo se vratili do jedrilice i otišli na pašticadu, koju se u Dalmaciji obavezno mora probati! 

Šesti dan 

Zbog napornog dana, dugo smo spavali pa nam je dan u Milni dobro došao jer nije bilo aktivnosti. Svatko je išao svojim putem i odmarali smo dušu i tijelo. Milna kao gradić nije ništa posebno, no kao da nam je došao u pravo vrijeme kad je trebao neki relax. Umjesto da smo otišli na uobičajenu zajedničku večeru, odlučili smo zajedno skuhati večeru u jedrilici. Nisam znala na kaj će to uopće ličiti, no na kraju je ispalo super! Svatko je radio svoj dio, uživali smo, pričali i slušali muziku na zvučniku. Suđe je svaki put netko drugi prao. Nije bilo problema, super smo se slagali i nije trebalo inzistirati na kompromisima. 

Sedmi dan 

Plovili smo natrag do Splita, tužni jer se avantura približava kraju. Zajedno smo zadnji dan iskoristili za kupanje na splitskim plažama i odradili posljednju zajedničku večeru u restoranu Republic Square, gdje su pečeni krumpirići prefini. Prženi batat, pečena svinjetina, luk i paprika sa žara, zapečeni kukuruz i majoneza od limete. Čudo od hrane! Hamburgeri nisu nikaj lošiji. Nakon odlične večere uputili smo se na jeftine, a najbolje koktele u Splitu u koktel baru „Pun kufer“. Mali, slatki bar s velikim izborom koktela, dobrom glazbom i odličnom vibrom! 

Sutradan ujutro spremili smo se za odjavu, razmijenili smo kontakte, grlili se i svatko je otišao svojim putem. Nikad ne bih rekla da ću biti toliko tužna odvojiti se od ekipe s kojom sam bila samo tjedan dana, od skipera, od jedrilice, mora i sunca, valova i povjetaraca... I dan danas mi fale to ljuljanje i svježi morski zrak odmah ujutro. Nezaboravno i jedinstveno iskustvo koje bih svakome preporučila, a koje ću i sama definitivno ponoviti!