Aleksandar Horvat | Vrli novi svijet

“Nitko ne mora ići nikamo. Svi smo već tamo. Kad bismo to barem znali.” - Aldous Leonard Huxley

Sabrane pameti posve su posute srebrom, Eliksir mladosti nema već snage za vrisak,

Srce se nudi, a svijet se zadovolji rebrom,

Početna gorljivost raste, pojačava stisak.

Raj neće doći, zaglavit će pred labirintom,

Anđeli došli bi samo da pronađu vođu,

Karta budućnosti, skica nevidljivom tintom,

Svim obećanjima rokovi davanja prođu.

Svevišnja gora se cijela za metar pomakla,

Sitno se kamenje strpljivo s litice trusi,

Mišji se život okoti iz toga spektakla,

Da svačiju granu preglođe dok zube si brusi.

Kada u ponor tim slijedom se uruši stvarnost,

Ona će srebrna prašina razbiti snove,

Tu smo gdje jesmo, dobro je prekrila kvarnost,

Dolina sreće je zarasla, panika zove.

Njeguj bar prstohvat zdravlja u razumu vrijednom,

Svatko za svoj usud brine, sve drugo je lažno,

Spasiti će nas vrline u zamahu jednom,

Kad bude vremena, kad bude dovoljno važno.