Božica Jelušić | August je mjesec vesel

I tako presahnuše suze i dođe ti žao:

Zar skvrčila se sada ukupnost tuge na svijetu?

Demoni veselosti jesu li našli Bilbao?

Španjolski trtljajući, grade svoju planetu.

Površni su i glupi, prazni su poput lonca.

Šapću mi da sav novac na diridajke spiskam.

Da zašijem im usta, nemam dovoljno konca,

Ni crnih rupa dosta, da ih u njih natiskam.

U morskoj vodi gledam svoje smežurane prste.

Iskašljavam na silu trag bivše oporosti.

Tako to, dakle ide, kad ljudi sasvim raskrste,

Sjetiti kad se ne mogu kako da kažu:"Oprosti".

Što mi ne biste dali patiti barem još malo,

Oholo biće iz neke prašnjave ruske proze!

U umrljani rupčić lavor bi suza stalo,

Da ptica pjevati smije sve mrtve kolovoze!