Voljela sam čekati i otpraćati brodove. Nisu više tako lijepi. Čak se ružno i zovu. I krcati su automobilima, koji se vrzmaju kao nekad autići u zabavnim parkovima. A ja ozarena gledam tebe sa starim slamnatim šeširom, u izblijedjeloj majici pod glomaznim ruksakom, kako silaziš s palube. Tvoj te nemarni stil čini još ljepšim. Putuješ s trećeg otoka, gdje nema automobila. Nemaš ga ni ti. Naplovio se, tako da su ti oči još plavlje. Zagrljaj! Uvijek smo tada malko nespretni. Kao da nas je sram svojih osjećaja. Mama i sin.
Stavljaš ruksak u moj auto i poželiš voziti. Vozimo se desetak minuta do naše vikendice. Brbljamo. Sve me zanima. Ne skidam pogled s tvojih preplanulih ruku i ramena. Nisi mršav, ali ćeš ipak navaliti na frigane plavice i krumpir salatu s divljom rikolom iz našeg dvorišta. Tata misli da tražiš kruha nad pogačom kad ostavljaš takav raj da bi tumarao okolo. Jedva čekam da mu kažeš da si spavao na plaži.
Voljela sam gledati obitelji na plaži. Tada imaju vremena jedni za druge. Sjedim na plaži s tobom i tvojim sinom, koji je posebno dijete, za posebnog oca. To nam je najbliža i najplića, ružnjikava plaža u Krku. Posprdno sam je uvijek zvala Balaton. Sada je najbolja za one koji samo sjede u vodi. Svi nas gledaju. Ali ne znaju da ćemo se jednom ukrcati na trajekt s kolicima i otići na četvrti otok. I spavati na plaži.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.