Da budem svoja me pusti!
Da sanjam tulipane,
pišem duga pisma i crtam djetelinu
umjesto potpisa!
Da tisuće mi osmijeha ispuni dan,
kada te držim za ruku, a ti me gledaš netremice.
Da vrijeme mi je tek pojam, a ne mjera,
a stih skrovište kojem se svake večeri vraćam.
Da budem svoja me pusti!
Da niz obraze zakotrljam sreću kada me ljubiš,
osloncem da se zoveš i rudarom
koji smisao iz dubine bića iskapa.
Da dlanovi ne budu prazni,
a molitve besmislene,
uobličene tek u pravokutan oblik, bez boje.
Pusti me da budem svoja,
a opet tvoja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.