Ako pravite djecu, recite im da su ratovi tvornice invalida i da se nikad ne može vratiti djetinjstvo koje se uzalud provelo u rovovima i podrumima.
Ako se ikad odlučite da ih rodite,
učite ih da vole slobodu svakog čovjeka.
Pokazite im oči ljudi koji su stajali u koloni za strijeljanje i lica koja u sebi nose sjećanja na dane u izbjegličkom kampu.
Uvijek im ponavljajte da će nas sve jednom prekriti prašina i zemlja.
I da je čovjek najmoćnija sitnica u svemiru.
Ako imate djecu, milujte ih što češće po glavi i držite za ruku.
Sjedite s njima u ljetnim noćima i pričajte o zvijezdama i snazi proljetne kiše.
Očarajte ih ljepotom šetnji u tišini šume i rosnih polja.
Ponekad ih odvedite na izvor i ušće rijeke i pričajte o kvantnoj fizici.
Naučite ih da osjete toplinu siromasnih i mudrost staraca.
Kad odrastu, podsjetite ih na snove iz djetinjstva, na lelujanje vjetra u stomaku, na prvu ljubav,
pogled u visine i trčanja ispod vedrog neba.
Otkrijte im tajnu beskrajne snage ljubavi i dobrote.
I ne zaboravite im reći da se igraju i smiju.
Naučite ih misliti i praštati.
Naucite ih da nikad ne idu u rat, i da je ubijanja smrtni grijeh.
Ako već pravite djecu, pravite ljude, a ne čudovišta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.