Zorica Antulov | Trenutak

I dok ih gledam

tako beskrajno mlade i lude

s tim vriskom i tom pjesmom

u zanosnu plesnom

gdje skaču u more

tog divljeg dana ljeta, 

tog dugog, beskrajnog dana - 

znam: svjedočim vremenu

koje sam nekad, 

nedavno, 

iz ljeta beskrajnog u ljeto dugo

živjela i ja sama. 

Sedefno, zlatno, plavetno, 

žarko ljeto. 

To ljeto dugo, 

beskonačno i vječno. 

Jedan u kaplji mora uljuljan beskrajan dan. 

Odsjajem svojim u zvijezde sjajnog ljeta upisan. 

Mlado i ludo, 

beskonačno i vječno.

I dok se povlačim u svoj zakutak, suza mi klizne niz oka kutak, 

suza što zna:

 vječnosti predivne ove 

što krije taj divlji i krhki ljetni je dan  ( u iskonskom pamćenju zvijezda  duboko zapisan) 

jednom kad budu gledali iz svog zakutka 

sjećat će se beskrajne

tek kao divnog trenutka.