Ja, sin ceste, prošlosti i prazne kolijevke
One čiji su baldahin opsjeli mravi-drvožederi
Nikad se neću vratiti ni prekoračiti prag
Na kojem stanuju kopriva i zubati lijer vremena
Ne želim se vratiti u pastiš sreće prenošene
S oca na sina na rubu šume u kojoj Ivica i Marica
Zavode vuka zubatu svoju stvarnost iz koje fantomi
I fetiš-kosti cvokoću od studi i sumorna zijeva noć
Nije sjećanje u pitanju već moja želja da se
Ne miješam u stvari slike u kojoj su riječi i
zvukovi već isklijali uz ceste i okolne jaruge
Kojima otječe prošlost-voda u mora iza sedam gora
Odbijam okačiti se o ruku neprekidnog straha
Okrenuti se unatrag da ne vidim tijela i lica
Pjenu vremena sleđenu u vremenima brodoloma
Odbijam gledati sebe kao svoju posljednju večeruTomislav Dretar
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.