Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi (4)

 

 IV

Religije kvazi znaju da nas je Bog stvorio od blata, a mi ne znamo od čega je stvoritelj Tata i to je još jedna prazna debata, jer su i religije željne rata.

Sad vidimo šta znači religja, jer svaka laže, otima, tlači, pali i ubija.

I danas neke vjerske vođe narodu palamude, da nije grijeh ubijati ljude.

Odatle imamo i ovdje svašta evo nebeski Bog zemaljskim bogovima svaki zločin oprašta,

pravednik ispašta, a žene moraju jednim okom na svijet viriti ispod plašta.

Kad narod krene protiv toga, optuže ga da je najavio rat protiv Boga.

Nebeski Bože ako te ima, polomi kičme zemaljskim bogovima!

Nitko ih ne može trpiti više, jer nam svaki razum i civilizaciju uništiše.

Oni nam počeše gluposti tresti, šta će tko obući, a šte će tko jesti.

Šta je to u ljudskim tjelesima, pa se toliko rugaju sa narodom i nebesima.

Kad vidimo toliko ludilo i užas, ostaje samo da plačemo na sav glas, jer sa tim se ne traži

nebeski spas. 

Hej vi diktatori koji ste odgovoni ne budite toliko tvrdokorni ne budite preprosti! na zemlji ste samo gosti, prestanite ljude bosti, jer brzo će u zemlju i vaše kosti. Evo doznali smo mnogo toga, kao i da je prazna priča oko Boga. Uzalud čovjek sam sebe pati, on nebeske tajne nikad neće saznati.

Sva ta vjerovanja  samo su nagađanja i luda radovanja.

Znamo da nam i život osim ratova svašta hoće, ali ometaju skupoće.

Toga svega želimo, pa nekuda selimo. Glavom nešto učimo, a radeći i svoja leđa kučimo.

Svud po svijetu kružimo, gospodare služimo.

Diktatori osuđuju, religije nas zaluđuju, narodu dosađuju i bezumlje izgrađuju.

Stalno nižu ratove, svijetu lome vratove, sebi dižu katove, a drugi u rovove blatove.

Sinove u rovove, majke u plač i bolove, suze kvase dolove.

Čim ta bitka nastane, nekom glava odpane, netko je bez stopala, invalidnost ostala.                                              

I u gorskoj vrleti, mnogo glava poleti, Stop divljaci prokleti!                                             

Ah, ti ratni profiteri, gori su nego krvoločne zvijeri.

Hej vi žene dosta je plača, složno rušite zemaljskog Boga i diktatorskog koljača.

Dobro vidite da ti bogovi i sveci, odsjecaju glave vašoj djeci.

I bogovim su ništenja najslađa, sviju nas pogađa, strahota se događa.

Civilizacija propala, patimo od provala. Svud kriminal nemili tužni narod procvili.

Čemu da se divimo, kad u strahu živimo?

Jadne su i naše majke, dok slušaju te krvave laži i luđačke bajke. 

Te plemenite žene ni Bog ih neće nigdje da spomene.

Žene nemaju ni od Boga priznanja, gone ih samo na industrijska rađanja.

Prisiljavaju žene da rađaju, a kasnije im djecu gađaju.

Žene su nam po svuda robinje, a nigdje Bog ni boginje.                                                        

Budite žene složne i brze i sklanjajte bogove koji vas mrze!

Religije se hvale kako im je Bog mnoge poslanike slao, a nikad nikakve žene nije poslati znao, znači da ni on ženama nije prava dao već ih je u crno umotao.

Ah i od takvoga trača, ne manjka nam plača, jer se za tuđim ludilom vječno korača, nitko nas ne jača da se oslobodimo od zaluđivanja i od osvojača.                                               

Nastavlja se...